Krajolik s cvijećem višim od kuća

Barokni grad Varaždin sa svojim sakralnim i stambenim zdanjima, ambijentalnim Gradskim muzejem u Starom gradu, kazališnom zgradom arhitekta Hermanna Helmera (1873.) i nadaleko čuvenim grobljem oduvijek je bio meta turističkih obilazaka.

01-rabuzin-stafelaj

Međutim, na pola puta od Varaždina prema Zagrebu, nalazi se gradić Novi Marof okružen s nekoliko više-manje očuvenih dvoračkih cjelina, zanimljivom utvrdom (Greben grad) i lijepom crkvom (Remetinec), te Galerijom Rabuzin u selu Ključ.

Za razliku od takozvane hlebinske škole naive (prepoznatljive po slikanju na staklu nasljeđenom od zavjetnih crkvenih sličica), Ivan Rabuzin (1921.-2008.) je slikao na papiru i platnu stvarajući vlastiti likovni svijet i osebujni umjetnički rukopis, kazavši jednom: „Kao da slika diktira šta joj fali, a ja sam taj koji to doda ili oduzme.“

02-rabuzin-biblioteka

Njegovo glavno nadahnuće bio je krajolik u kojem je sve istovremeno bilo prepoznatljivo i neobično: cvjetovi su nadvisivali seoske kućice, kružne krošnje obojane širokom paletom gradile su donje dijelove slika, dok su se nad njima dizali bijeli vunasti okrugli oblaci, poput stada nestašnih ovčica… Sredina slike bila je „rezervirana“ za „zagorske brege“ nalik poluloptama i prekriveni minucioznim kuglicama krošnji u raznim nijansama zelene boje (zelenih boja).

03-rabuzin-slika

Sunce kao ishodište života u svojem izlasku i zalasku nudi (vizualno, ne fizikalno) savršen krug i tu oblost Rabuzin prepoznaje u svijetu oko sebe, te ju prihvaća kao vlastiti zaštitni znak. U svojem stiliziranom lirskom svijetu, Rabuzin se poigrava prepoznatljivim i apstraktnim oblicima , među pastelne boje propušta po neki izrazitiji koloristički naglasak, svoj svijet gradi uporno i vjerno, sljedeći isključivo vlastiti instinkt („Svaki slikar ima svoja pravila“).

04-rabuzin-slika

Dakako, nije uvijek bio slikar: radio je kao izučeni stolar usput pohađajući večernji tečaj crtanja (1946./47.), da bi 1956.prvi puta izlagao u Ključu, nakon dvije godine na skupnoj izložbi u zagrebačkoj Galeriji primitivne umjetnosti, a od 1959.možemo govoriti o pronalasku vlastitog slikarskog stila (lirizam, idealni krajolik, kružne forme, duhovnost).

05-rabuzin-slika

Uočavaju ga vodeći hrvatski povjesničari umjetnosti (Bašićević, Putar), u Galeriji „Schira“ (1961.) se pridružuje avangardnoj skupini „Gorgona“, da bi ga zahvaljujući izlaganju u Galeriji „Mona Lisa“ (1963.) vidjela pariška publika, nakon čega odlučuje postati profesionalni slikar („Kada sam postao slikar, onda sam bio sretan čovjek.“).

Da Rabuzinovo slikarstvo nije bila lokalna pojava, pokazuju neki međunarodni projekti poput oslikavanje porculanskog posuđa tvrtke „Rosenthal“ (uz Dalija i Vasarelya), kazališni zastor u tokijskom kazalištu „Takarazuka“(1980.) i tapiserija u predavaonici Muzeja moderne umjetnosti Saitama, Urawa ( 1983.).

06-rabuzin-slika

Bez obzira je li se bavio „čistim“ slikarstvom (crteži, grafike, slike) ili primjenjenom umjetnošću (keramika, tekstil), Rabuzin je uvijek bio vjeran svojem svijetu nudeći promatraču vizualni užitak i duhovno veselje („Veseli me slikanje – dio te radosti prelazi na gledaoca“).

Bolest je prekinula njegov rad godine 2002., a potom pospješila njegov zemaljski odlazak. Prekrasni Kulturni centar u Novom Marofu nosi njegovo ime i tu se odnedavo u proljeće organiziraju „Rabuzinovi dani“.

07-rabuzin-krajolik

U prizemlju velike obiteljske kuće u Ključu može se djelomice razgledati ovaj bogati i raznorodni opus : u dnevnom boravku se postavljene slike i grafike (povremeno se mijenja postav),dok je u ulaznom dijelu ormar s Rosenthalovim posuđem, vitrina s knjigama i slikarski stalak. Nekada su slikar i njegov stalak najčešće boravili u nevelikom „pomoljku“ s pogledom na voljeni i toliko puta naslikani krajolik…

Slika koja je nedovršena ostala na stalku nosila je naziv „Moje selo Ključ“.

Fotografije Goran Gazdek
olga-vujovic-200Piše: Olga Vujović
Povjesničarka umjetnosti i komparatistica književnosti

Facebook Like Button