Nakon kratkometražnih dolaze dugometražni filmovi, poslije prvog, svatko se nada sljedećem : nakon dugometražnog dokumentarnog filma „Cinema komunisto“ (2010.), redateljica i scenaristica Mila Turajlić (1979.) pojavila se na „Zagrebdox 2018.“ s novim, također dugometražnim dokumentarnim i nagrađivanim filmom „Druga strana svega“(Srbija, Francuska, Katar, 2017., 100 min).
Poput one čuvene rečenice o pušci koja se pojavi u prvom i opali u posljednjem kazališnom činu, odnosno da ništa nije bez veze i da treba promišljeno i ekonomično nizati kadrove, ličnosti i događaje, Turajlić počinje svoj film slikom starije žene koja čisti (zasigurno „sidolom“) mesinganu kvaku pomno obilazeći ključ u bravi. Tako raste priča o nacionaliziranom stanu dobrostojeće i ugledne beogradske građanske obitelji, o vratima koja su 70 godina zaključana i kriju nečiji drugačiji, nevidljiv život o kojem glavna protagonistkinja, inače redateljičina majka, sveučilišna profesorica, političarka i aktivistica Srbijanka Turajlić (1946.) ne zna zapravo ništa. Priča je počela podijeljenim stanom , a nastavila o političkoj (mentalnoj) podijeli Srbije – oni i mi ili mi i oni- tako dobro poznato i izvan granica Srbije, u neposrednom susjedstvu. Brojni prekrasni kadrovi govore o jednoj pametnoj i hrabroj ženi, „nejunačkom vremenu u prkos“, ali i o jednoj senzibilnoj filmskoj redateljici i ponosnoj kćeri.
Kadrovi prate prijateljska okupljanja „matorih“ istomišljenika („Tri puta su zvonili prijatelji, jer UDBA zvoni samo jednom“), popis stanovništva (Srbijanka kaže popisivačici da joj je materinji jezik srpski, ali da je nacionalno neopredijeljena), čišćenje nasljeđene srebrnine, ali i njezin odlazak među studente kao podrška njihovom buntu protiv vlasti (tako doživljava svoje profesorstvo – ne kao profesiju, nego kao vokaciju!),da bi njezin komentar prilikom dodjele Nagrade „Osvajanje slobode“ bio kako je to „Nagrada za totalni fijasko“- jer ništa se suštinski nije promijenilo. Uz ulične snimke , pratimo razgovore u „podijeljenom“ stanu snimljene 2015. – „Ja sam kriva za sve“ tvrdi Srbijanka Turajlić aludirajući na zastrašujući porast nacionalizma, izjava „Dno je još malo dublje“ postati će, bojim se, mantra promatrača i izvan Srbije, a komentar da svi samo gunđaju i ništa ne poduzimaju očekujući „Da netko drugi nešto napravi“ kulminira pitanjem vlastitoj kćeri „Za koga se ti boriš?“.
Film „Druga strana svega“ odlično je napravljen, postavlja bitna pitanja nagovještavajući odgovore, ima sjajnu glavnu junakinju kroz čiju se osobnu sudbinu zastrašujuće odražava suvremena povijest i politička kretanja u Srbiji. Mila Turajlić je redateljica, scenaristica i snimateljica ovog filma,montažerke su Sylvie Gadmer i Aleksandra Milovanović, a skladatelj Jonathan Morali. A što se tiče one zaključane brave na početku filma – smrću „zaštićene sustanarke“ prestali su razlozi podjele stambenog prostora – vrata su se malo opirala, ali su napokon popustila i propustila stnare u nepoznati dio stana. To je, čini mi se, jedino što nije ostalo s „druge strane“.
Piše: Olga Vujović
Povjesničarka umjetnosti i komparatistica književnosti
