Zagrebački ortoped prof. dr. sc. Dinko Vidović otkriva kako moderna kirurgija mijenja liječenje, što donosi pametna rekreacija i kako uz jiu-jitsu održava vitalnost

Zagrebački ortoped i traumatolog prof. dr. sc. Dinko Vidović u intervjuu otkriva što zapravo stoji iza dugovječnosti naših zglobova, zašto ignoriranje boli nikada nije opcija te kako napredne robotske i personalizirane tehnologije danas mijenjaju operacije kuka i koljena u Hrvatskoj.

Između maratonskih sati u operacijskoj sali, rada na fakultetu, mentalnog reseta uz brazilski jiu-jitsu i boravka u prirodi na zagrebačkoj Medvednici, ovaj vrhunski stručnjak donosi autentične, tople i praktične savjete o tome kako pametnije trenirati, izbjeći tipične rekreativne zamke i sačuvati tijelo u punoj snazi za godine koje dolaze.

Donosimo vam inspirativan intervju i razgovor o medicini u kojoj su preciznost, povjerenje i ljudski pristup uvijek na prvom mjestu.

W: Godinama vas pacijenti i struka svrstavaju među vodeće ortopede i traumatologe u Hrvatskoj. Kada se osvrnete na put koji vas je doveo do tog statusa, koje profesionalne i ljudske vrijednosti smatrate presudnima za stjecanje tolikog povjerenja?

U medicini, pa tako i u ortopediji i traumatologiji, važno je vrlo rano osvijestiti da ova profesija traži puno više od rutinskog dolaska na posao. Medicina je istodobno struka, znanstvena disciplina i poziv koji zahtijeva duboku posvećenost, stalno učenje i velik osobni angažman.

Ortopedija i traumatologija posebno zahtijevaju dugotrajno usavršavanje. Potrebno je steći široko teorijsko znanje, ali i praktičnu vještinu koja se brusi godinama, daleko nakon završetka formalne specijalizacije. Kirurška sigurnost i kvaliteta ne dolaze preko noći.

Danas su pacijenti preko društvenih mreža izloženi velikoj količini informacija, marketinga i samopromocije, pa nije uvijek jednostavno razlikovati stvarnu stručnost od dobro prezentirane slike stručnosti. Ipak, dugoročno za vas govore rezultati.

Jednako važan je i ljudski pristup. Pacijent nije broj, dijagnoza ni snimka. To je osoba koja vam dolazi često u jednom od najosjetljivijih trenutaka života, s boli, strahom i neizvjesnošću. Osim kvalitetnog liječenja, potrebno je razumijevanje, ohrabrenje i osjećaj sigurnosti.

To je moj profesionalni stav od samog početka i vjerujem da ga pacijenti prepoznaju.

W: Vaša uža specijalnost obuhvaća traumatologiju lokomotornog sustava, kirurgiju koljena, kuka i ramena te sportsku medicinu. S kakvim vam se točno tegobama i stanjima pacijenti najčešće obraćaju i u kojem trenutku bol više nije samo prolazna smetnja, nego signal za pregled kod specijalista vašeg profila?

U svom radu susrećem se s vrlo širokim spektrom ozljeda i bolesti lokomotornog sustava, a svaka od njih ima svoje specifičnosti.

Najčešća patologija kojom se bavim jesu degenerativne bolesti zglobova, odnosno artroze, posebno koljena i kuka. To su stanja koja postaju sve češća u općoj populaciji i jedan su od važnih uzroka smanjenja funkcionalnog kapaciteta, invalidnosti i prijevremenog gubitka radne sposobnosti.

Istodobno raste i broj sportskih ozljeda, osobito koljena, kod rekreativaca. Fizička aktivnost kroz sport svakako je pozitivan trend, ali nosi i rizike kada intenzitet aktivnosti nije u skladu s pripremljenošću organizma. Vrlo tipičan primjer je osoba koja tijekom tjedna radi uredski posao, ima slabiju muskulaturu i malo strukturiranog treninga, a vikendom igra intenzivan nogomet ili ode na skijanje.

Kod većine tih stanja bol je osnovni i vodeći simptom. Zdrav zglob u pravilu ne boli. Ako bol postoji, posebno ako se ponavlja, traje ili se pojačava, postoji razlog koji treba utvrditi. Zato bol ne treba mjesecima ignorirati. Ako zglob kontinuirano boli, treba potražiti pomoć liječnika.

W: Sportske ozljede danas više nisu rezervirane samo za profesionalne sportaše, sve češće pogađaju i rekreativce koji žele ostati u formi. Koje su najčešće pogreške koje moderni rekreativci rade i kako prepoznati granicu između zdrave rekreacije i rizičnog preopterećenja zglobova?

Rekreativni sport nije pošteđen ozljeda; dapače, ozljede su česte upravo zbog nepripremljenosti.

Najčešće postoji nesrazmjer između zahtjeva treninga i stvarne kondicijske te mišićne pripremljenosti. Muskulatura često nije dovoljno jaka da bi podnijela intenzitet aktivnosti, a dodatni problem predstavljaju smanjena fleksibilnost i koordinacija.

Ne treba zaboraviti ni sindrome prenaprezanja. To nisu dramatične akutne ozljede, nego posljedica stalnog nakupljanja mikrotrauma, svojevrsnog „zamora materijala“ muskuloskeletnog sustava. Takvi su problemi posebno česti kod rekreativaca koji ne posvećuju dovoljno pažnje zagrijavanju, mobilnosti, istezanju, oporavku i pravilnoj tehnici izvođenja pokreta.

Granica zdrave rekreacije relativno je jednostavna: trening bi vas dugoročno trebao činiti snažnijima i funkcionalnijima. Ako vas kontinuirano ostavlja s boli, otokom ili potrebom za nekoliko dana oporavka nakon svake aktivnosti, nešto u načinu treninga treba promijeniti.

W: Medicina i kirurške tehnike iznimno su napredovale, posebno u segmentu minimalno invazivnih zahvata, artroskopije i brze rehabilitacije. Što ti moderni pristupi danas konkretno znače za pacijenta u smislu oporavka, povratka svakodnevnim aktivnostima i smanjenja postoperativne boli?

Mislim da se danas nalazimo na svojevrsnoj prekretnici u ortopediji. Polako napuštamo „konfekcijski pristup“ liječenju, u kojem smo isti koncept operacije primjenjivali na gotovo sve pacijente, bez obzira na njihove individualne anatomske i biomehaničke razlike.

Danas sve više personaliziramo liječenje. Operacijski zahvat i implantat nastojimo prilagoditi konkretnom pacijentu, njegovoj anatomiji i funkcionalnim zahtjevima.

Tu važnu ulogu imaju i suvremene tehnologije, poput robotike, navigacije i naprednog planiranja. Njihova je svrha premostiti razliku između onoga što smo isplanirali i onoga što doista izvedemo u operacijskoj sali.

Za pacijenta to znači precizniji zahvat, manje nepotrebne traume tkiva, bolju funkciju i potencijalno brži povratak svakodnevnim aktivnostima.

W: Ugradnja endoproteza kuka i koljena zahvat je koji ljudima doslovno vraća kvalitetu života. Koje su danas najvažnije inovacije u materijalima i tehnikama ugradnje umjetnih zglobova te koliko se promijenio vijek trajanja tih implantata u odnosu na prijašnja desetljeća?

Materijali i implantološka rješenja koja danas koristimo već su desetljećima vrlo kvalitetna, tako da vijek trajanja implantata više nije jedino, pa ni glavno pitanje kojim se struka bavi.

Naš je fokus danas puno više usmjeren na to kako implantat ugraditi na način prilagođen konkretnom pacijentu i njegovim jedinstvenim anatomskim i biomehaničkim karakteristikama.

Cilj više nije samo da proteza dugo traje, nego da funkcionalni rezultat bude takav da pacijent gotovo zaboravi da je ikada operiran — da nema značajnih ograničenja i da mu umjetni zglob u svakodnevnom životu ne predstavlja problem.

Pritom uvijek naglašavam jednu stvar: implantat sam po sebi ne operira pacijenta. Operater je taj koji čini razliku. Ni najbolji implantat neće se „magično“ pravilno ugraditi bez educiranog, iskusnog i preciznog kirurga.

Tehnologija nam pomaže, ali znanje, iskustvo i donošenje dobrih odluka i dalje ostaju ključni.

W: Osim operacijske sale, iznimno ste posvećeni akademskom radu, edukaciji mlađih kolega i znanosti. Koliko vam stalni kontakt sa studentima i praćenje svjetskih medicinskih trendova pomaže da u svakodnevnoj praksi ostanete na samom vrhu struke?

Jako volim rad sa studentima i mlađim kolegama. Radim na fakultetu, aktivan sam u stručnim društvima, a često sudjelujem i kao pozvani predavač na međunarodnim stručnim skupovima, uključujući i vrlo specijalizirane ekspertske sastanke.

To mi omogućuje redovit kontakt s kolegama vrlo visoke razine stručnosti, razmjenu iskustava, zajedničke projekte i stalno propitivanje vlastite prakse.

Smatram da je to iznimno važno za vlastiti profesionalni razvoj. Takvo okruženje tjera vas da stalno učite, uspoređujete svoja iskustva s drugima i ne dopustite si profesionalnu stagnaciju.

Na kraju, upravo su me kontinuirani rad sa studentima, znanstveni projekti i međunarodna stručna suradnja snažno oblikovali i u stručnom i u akademskom smislu.

W: Kada biste mogli dati tri ključna, univerzalna savjeta za dugovječnost i zdravlje zglobova i kralježnice, kako bismo u zrelijim godinama zadržali pokretljivost i vitalnost, što biste izdvojili?

Kao prvo, krećite se. Lokomotorni sustav napravljen je za kretanje i upravo je redovita fizička aktivnost jedan od glavnih preduvjeta očuvanja funkcije.

Nadalje, i možda najvažnije, čuvajte mišićnu snagu. Snažna muskulatura štiti zglobove, održava stabilnost i smanjuje rizik od ozljeda. Trening snage postaje još važniji kako starimo.

Također, održavajte primjerenu tjelesnu težinu i ne ignorirajte bol. Svaki višak kilograma predstavlja dodatno opterećenje za koljena, kukove i kralježnicu, a bol koja se ponavlja treba shvatiti kao signal, a ne nešto što treba ignorirati ili trpjeti i maskirati analgeticima.

W: Kako izgleda vaš osobni recept za ravnotežu i reset nakon iznimno zahtjevnih radnih dana i višesatnih operacija?

Veliki sam pobornik zdravog načina života i, kad god mogu, nastojim ga promovirati i vlastitim primjerom.

Za mene je jedan od najboljih načina za reset odlazak u prirodu. Obožavam Medvednicu i boravak izvan grada zaista mi pomaže da se odmaknem od profesionalnog ritma.

Osim toga, nekoliko puta tjedno treniram brazilski jiu-jitsu. To je fizički i mentalno vrlo zahtjevna borilačka vještina u kojoj tijekom sparinga jednostavno morate biti potpuno prisutni. Ne možete istodobno razmišljati o poslu ili obavezama. Fokusirani ste isključivo na trenutak, tehniku i protivnika. Upravo mi taj potpuni mentalni odmak jako odgovara.

Intervju: Diana Mikloš, glavna urednica