Neposredno nakon premijere predstave „Paravan“ nastale prema konceptu i koreografiji Jasne Layes Vinovrški u suradnji s izvođačicom Koraljkom Begović započeo je 38. Tjedan suvremenog plesa (7.6. – 19.6. 2021.) na kojem je izvedena spomenuta predstava s naznakom „About Death and Daying“ (Zagrebački plesni centar, 7.6.). Odjevena u tamnu udobnu odjeću (Ana Fucijaš) i praćena promjenjivim svjetlosnim „govorom“ (Marino Frankola) plesačica u prazan prostor donosi rekvizite koji će joj omogućiti praćenje video-intervjua posvećenih smrti i umiranju.
Mada pripada prirodnom životnom procesu i ma koliko bila promatrana sa različitih stajališta (religije, filozofije, antropologije ili kulture) smrt u zapadnoeuropskom svjetonazoru još uvijek na neki način predstavlja tabu temu.
Valja usput spomenuti da se u drugim sredinama odnos prema mrtvacu suštinski razlikuje od nama bliskog, pa se, na primjer, na indonezijskom otoku Sulawesiju mumificirano tijelo čuva u domaćinstvu(čak i po godinu dana) dok se ne prikupi dostatna količina novca za kupnju bivola (koji odnose pokojnikovu dušu) i ne okupe svi članovi obitelji.
Dakako, osim što se razlikuju pogrebni običaji, razlikuju se i načini žalovanja odnosno prihvaćanja smrti. Kao što je zapisano u pratećem letku: „U kulturi odbacivanja i prisilnog brisanja njene prisutnosti, pristaje se na institucionalizaciju i birokratizaciju tijela, koje se suočava sa svojim krajem.(…)
Dovodeći to tijelo (plesačko tijelo vezano uz termine agilnosti, snage i aktivnosti, napomena) u odnos s intimnim iskustvima bolesti i umiranja, kao i intervjuima s psiholozima, mrtvozornicima i zaposlenicima pogrebnih poduzeća mijenja se odnos spram shvaćanja kompleksnosti tijela koje ostaje na samoj margini privatnog i javnog.“
Sporim i sugestivnim kretnjama Begović fokusira pažnju publike na svaki svoj pokret i svaka najmanja promjena postaje znakovita. Rasipanje praha/pepela (simbol krhke ljudske egzistencije) prelazi iz metafore u stvarnost, od duhovnog u materijalno. Upravo na tragu izreke Elie Delamare – Debontteville: „Smrt nije iza paravana, ona je paravan sam.“
Čak i kada ne bismo predstavu „Paravan“ promatrali kao razmišljanje o prolaznosti i smrti (Nikolina Rafaj) suptilnost izvedbe nedvojbeno nas „gura“ u metafizičko ozračje.
Fotografije: Neven Petrović
Piše: Olga Vujović
Povjesničarka umjetnosti i komparatistica književnosti
