Filmski kritičar i kolumnist, splitski novinar Jurica Pavičić (1965.) u romanima često koristi svoje novinarsko iskustvo i tako nastaju pitki romani temeljeni na mogućim događajima.
Sklon je krimićima jer mu zanimljiva fabula daje priliku da se bavi intimnim, društvenim, ali i političkim temama. Njegov posljednji roman „Mater dolorosa“ („Stilus“, 2022.) označen je kao „mediteranski noir-roman“ pa dok potonje još mogu povezati s pronalaskom ženskog leša u zapuštenoj splitskoj tvornici, sam mi se naslov, koji znači „majka puna boli“ ili „bolom skršena majka“ a odnosi se na Bogorodičinu žalost, čini pomalo stran Pavičićevu svjetonazoru.
No, ubrzo se taj „nesporazum“ razjašnjava budući da je jedan od likova, majka Katja, predana vjernica koja u liku „žalosne Gospe“ vidi svoju sudbinu.
Roman se sastoji od 65 malih cjelina nazvanih po tri osobe kroz čije akcije pratimo priču: uz Katju, tu je njezina kći Ines i mladi policajac Zvone koji traži ubojicu mlade djevojke iz ugledne obitelji (zbog čega su mediji jako znatiželjni).
Već na 49-oj stranici (od 330) shvaćamo tko je ubojica i doista je teško dalje pisati o ovom romanu jer moram paziti da mi se ne omakne aluzija. Pavičić, iako se rano „izdao“ i najavio nam ono što bismo trebali saznati tek na kraju romana, ne ispušta čitatelja iz svoje mreže jer Zvone ne zna što mi znamo pa čekamo kako će on to saznati.
Kada Zvone postaje svjestan tko je ubojica, zbog nedostatka dokaza ne može poduzeti ništa na zakonit način, pa se odlučuje vlastitim rukama ubiti ubojicu no „sveznajući pripovjedač“ objašnjava: „Ustuknuo je jer to nema u sebi. Jer Zvone je bjelanjak. Mlaka voda. Zvone, dobar momak. Zato je povukao ruku.“
Otkriće ubojice policiji je imperativ, ali su u romanu jednako važni opisi, odnosi i frustracije glavnih likova (Ines koja neočekivano mijenja sve privatne i poslovne relacije, Katja koja ugrožava nevine ljude lažirajući dokaze, Zvone koji ne može uzeti zakon u svoje ruke iako to smatra opravdanim).
Pavičić slaže priču koja nije ni nepoznata ni čudna ali izaziva pitanja: kako bismo postupili u sličnoj situaciji?
Bismo li lagali za dobrobit nekog svoga?
Ili bi nam zakon bio iznad vlastite obitelji?
Možda roman „Mater dolorosa“ nije uzbudljiv u klasičnom smislu, ali je fino literarno tkanje koje, mada sve znamo, ne ispuštamo iz ruku. Do zadnjeg se retka nadajući pravdi!
Piše: Olga Vujović
Povjesničarka umjetnosti i komparatistica književnosti
