Pohvale filmskih kritičara i oduševljenje publike koja je odgledala film „Parazit“ korejskog (južnokorejskog) scenarista i redatelja Bong Joon Hoa (1969.) vrlo vjerojatno nisu suviše začudile ni znalce ni filmofile.
Od svojeg prvog scenarij za film „Motel Cactus“ godine 1997., Bong je napisao scenarije za jedanaest filmova (uključivo film „Parazit“ s Han Jin Won). Njegov redateljski rad počeo je 2000. filmom „Psi koji laju ne ujedaju“, a najnoviji film „Parazit“ (2019.) je njegova sedma režija.
Međunarodno priznanje stekao je kriminalističkom dramom „Sjećanje ubojice“ (2003.), a usprkos žanrovskim razlikama, njegove filmove odlikuje određena doza crnog humora. Film „Parazit“ povezuje dvije četveročlane obitelji na suprotnim krajevima društvene ljestvice.
Obitelj Kim živi u skučenom suterenskom stančiću, pa budući da su svi nezaposleni, preživljavaju zahvaljujući domišljatosti: zlorabe susjedin internet, uličnu dezinsekciju koriste za vlastiti stambeni prostor, a prigodnim kratkotrajnim poslovima nastoje zaraditi nešto novaca.
Njihovo najveće bogatstvo je uzajamna privrženost. Bogata obitelj Park živi u prostranoj kući koju je izgradio čuveni arhitekt, odijevaju dizajnersku odjeću, a sve kućne poslove obavlja plaćena domaćica. Budući da suprug dobro zarađuje, supruga boravi u kući, pa kako nije ni u čemu vješta, tako je nedorasla odgoju svoje malodobne djece.
Upravo djeca postaju poveznica između dvije obitelji, jer sin obitelji Kim (Choi Woo Shik) počinje davati instrukcije iz engleskog jezika kćeri Park (Jung Zsio), nakon čega njegova sestra kao tobožnja likovna terapeutkinja (Park So Dam) pomaže malom dezorijentiranom sinu Park (Yun Jun Jung), koji neprestano tvrdi da je u kući vidio duha….
Oboje mladih ljudi stječu povjerenje obitelji Park, pa nakon što spletkama protiv vozača i domaćice uzrokuju njihovo otpuštanje, na njihova mjesta(naoko slučajno i spontano) dovode svojeg oca (Song Kang Ho) i majku (Chang Hyae Jin).
Dakako, pri tome poslodavci niti ne slute da su svi članovi iste obitelji. Obitelj Park vrlo je zadovoljna sa svojim novim zaposlenicima i jedini „incident“ je primjedba malog sina Park da svi, za razliku od njegove obitelji, jednako mirišu.
Tu Bong prvi puta izravno aludira na razliku u mirisima između bogatih i siromašnih. No, zaposlenici su marljivi i vješti, pa miris, iako prisutan, ne izaziva daljnje polemike. Kako je mališan Park zahtjevno i naporno dijete koje želi svoj rođendan proslaviti u prirodi, obitelj se sprema na izlet i ostavlja kuću na čuvanje svojoj domaćici.
To je, dakako, zgoda da cijela obitelj Kim uživa u raskoši bogataškog stana…no, jaka kiša vraća obitelj Park ranije kući.
Cijeli niz komično – grotesknih epizoda niže se pred našim očima: od erotske igre bračnog para Park na kauču (Lee Sun Kywn, Cho, Yeo Jeong) dok skriveni članovi obitelji Kim nedaleko njih leže ispod stola preko malog Parka koji usprkos pljuska boravi u šatoru na dvorištu prateći na prozoru svojeg doma Morseove svjetlosne pozive u pomoć do grubog obračuna mame Kim s prijašnjom domaćicom čiji muž, krijući se od kamatara, živi skriven u kućnom podrumu.
Suočeni s tajnim stanarom u podrumu i spoznajom da bi ih bivša domaćica (Lee Jung Eun) mogla raskrinkati, obitelj Kim postaje pažljivija, jer su i njihovi poslodavci postali sumnjičavi. Bong vrlo vješto kombinira scene u kući Park s onima u siromašnim dijelovima grada, kada snažan pljusak poplavljuje stan, pa obitelj Kim provodi noć u skloništu (što nikako ne popravlja njihov miris!).
Daljnja zbivanja vode od satiričnih kadrova prema dijaboličnima, pa rođendanska zabava završava masakrom.
Međutim, koliko god scene nasilja bile krvave, daleko su potresnija lica obitelji Kim na kojima se odražavaju poniženje, uvrijeđenost, očaj…
Sadržaj filma „Parazit“ ne djeluje previše složen, no dojam koji ostavlja je dubok i trajan, zahvaljujući promišljenoj, pametnoj i dinamičnoj režiji, nadahnutim kadrovima, izvrsnim glumcima, sjajnoj fotografiji (Hong Kyung Pyo) i pomno osmišljenoj (i odabranoj) glazbi (Jaeil Jung).
Upravo ravnoteža svih komponenata čini ovaj film upečatljivim, a činjenica da Bong ne moralizira nego prikazuje, nudi materijal za razmišljanje.
Jer tko je zapravo parazit?
Sirotinja koja se „prikopčala“ na bogatašku obitelj izguravši jednako tako siromašne ?
Ili bogataši koji su se „uklinili“ u društvene strukture koje im omogućuju takav život? Ako ova dva svijeta okvirno možda i pokazuju sličnosti, razlika njihovih mirisa ih nepogrešivo razotkriva.
Fotografije zahvaljujući Art kino Metropolis Zagreb
Piše: Olga Vujović
Povjesničarka umjetnosti i komparatistica književnosti
