Ima tuge, ali još više boli

Španjolski filmski redatelj Pedro Almodovar (1949.) svojim je filmovima uvijek unosio pomutnju: počelo je to već prvim dugometražnim filmom „Pepi, Luci, Bom“ godine 1980., nastavilo se žestoko svakih nekoliko godina filmovima „Mračne navike“, „Žene na rubu živčanog sloma“, „Veži me“, „Visoke pete“, „Sve o mojoj majci“, „Loš odgoj“, „Koža u kojoj živim“(tek manji odabir) do posljednjeg, dvadeset i prvog filma snimljenog 2019. i u nas prevedenog kao „Tuga i slava“.

U prijevodu originalni naslov filma (Dolor y gloria) glasi „Bol i slava“, a ta se bol očituju u doslovnoj tjelesnoj boli, koju glavni lik, filmski redatelj Salvador Mallo, „kroti“ tabletama (i heroinom), u gubitku kreativnosti, u neumitnom starenju, u duševnoj boli pri spoznaji o propuštenim prilikama …

almodovar-tuga-1

Jer i žalost koju Mallo osjeća zbog nekih svojih postupaka prema ljudima u prošlosti, očituje se kao bol

Ipak, usprkos očitoj boli, moram priznati da naslov „Tuga i slava“ u hrvatskom prijevodu zvuči poetično i privlačno.

U svaki svoj film, Almodovar je uplitao autobiografske crtice, ali ovdje su to cijele epizode: važnost majke u njegovu životu, utjecaj tuđih filmova, homoseksualna orijentacija, raskid s glavnim glumcem i vjerojatno još čitav niz činjenica koje su ostale skrivene.

Naime, mislim da je vrlo teško ne uplitati događaje iz osobnog života u umjetničko djelo: dakako, ti se događaji unutar novog sadržaja mogu preobraziti do potpune neprepoznatljivosti, ali malo kome uspijeva sasvim odvojiti privatni od umjetničkog života. Čak i oni koji pišu ili likovno stvaraju nadrealistička ili fantastička djela, posežu za stvarnim elementima (na primjer, zmaj je sastavljen od prepoznatljivih dijelova!).

almodovar-tuga-2

Filmskog redatelja Salavdora Mallu glumi Antonio Banderas (1960.), prosjede brade i kovrčave kose, fizički vrlo nalik pravom Almodovarovom liku, tako da nemamo nikakvih dvojbi o kome se u filmu doista govori.

Ako se prisjetimo Banderasa zalizane crne kose u maniri pravog „latinskog ljubavnika“ za potrebe akcijskih holivudskih filmova (od 1991.), možemo samo zapljeskati njegovoj suptilnoj i pametnoj glumačkoj gradnji Mallovog lika (za koji je već nagrađen brojnim nagradama na različitim filmskim festivalima).

Struktura filma temelji se na izmjenama scena iz sadašnjosti i djetinjstva što je ostvareno na nenasilan i kreativan način.

Djetinjstvo malog Salvadora (izvrstan Asier Flores) obilježeno je njegovom dominantnom majkom, koja ga odlučuje, kako bi mu osigurala dobro obrazovanje iako su vrlo siromašni, poslati u sjemenište.
On to odbija i to je, na primjer, autobiografski podatak.

Mali Salvador podučava zidara (Cesar Vicente) pismenosti, međutim prema dostupnim informacijama, Almodovarova majka je ta koja je nepismenim seljanima čitala i pisala pisma….

Penelope Cruz (1974.) svojom markantnom pojavom i jasno profiliranim karakterom ostvarila je doista briljantnu ulogu majke – posebno je sjajna u trenucima kada spoznaje da je njezin (nesposoban) muž za njihov smještaj uspio naći tek podzemnu nastambu, točnije špilju.

almodovar-tuga-3

Scene iz Salvadorovog djetinjstva snimane su u Paternu (provincija Valencia) i predstavljaju izuzetne slike prepune sunčevog blještavila u kojima dominiraju jednostavni no uzbudljivi prizori naselja bijelo obojanih zidova koji se suprotstavljaju modrom nebu i odjeći seljana.

Život odraslog Salvadora zbiva se u urbanoj sredini i prema informacijama, scene su snimane u autentičnom Almodovarom (luksuznom) stanu, a Banderas je navodno odjeven u Almodovarovu odjeću.

Iako su Almodovarovi filmovi vizualno izuzetno zanimljivi, ovaj je, čini mi se, ljepši od prijašnjih (ili sam ja one ranije pomalo zaboravila).
Fascinantni koloristički učinak (snimatelj Jose Luis Alcaine, 1938.) i čudesna glazba (Alberto Iglesias, 1955.) predstavljaju istinske posebnosti ovog filma.

No, „prčkajmo“ dalje po Almodovarovoj intimi, kada nas je već pripustio u svoj svijet.

Naime, očito da se Almodovar, koji ni prije nije patio od stidljivosti, prilično nedvosmisleno „otvorio“, pa je tako vrlo zanimljiva priča o ponovnom susretu između Malla i njegovog glumca Alberta Crespa (izuzetno uvjerljiv Asier Etxeandia) nakon trideset godina.

Oni su se svojedobno posvadili oko filma „Sabor“ („Aroma“), jer je Mallo smatrao da je Crespo loše glumio.

Međutim, kada je nanovo pogledao film, zaključio je da je prenaglio (Crespo komentira: „To su se tvoje oči promijenile, film je isti“).

Poznavatelji Almodovara smatraju da ta epizoda opisuje razlaz između Almodovara i Banderasa zbog glumčevog odlaska u Hollywood (nisu zajedno radili od 1989/90. do 2011.).

Filmski par Mallo – Crespo iznova uspostavlja prijateljstvo koje je narušilo nezadovoljstvo poslovnom suradnjom, pa sam gotovo sigurna da između „redaka“ prepoznajem poruku o nužnosti praštanja (prema Almodovarom priznanju, na kraju snimanja zagrlio je Banderasa i zaplakao).

Novi lik koji se pojavljuje u priči je nekadašnji Mallov partner Federico (Leonardo Sbaraglia) čime Almodovar nedvosmisleno (to jest biografski podatak) definira svoju spolnu orijentaciju.

Što dulje razmišljam o Almodovaru i njegovom filmu „Tuga i slava“ dolazim do zaključka da je nevažno koliko je činjenica iz Almodovarovog života uključeno u ovaj film.
Ono što nije iz njegovog, moglo bi biti iz bilo čijeg drugog života.

Sva su zbivanja ionako iz nečijeg života, pa ukoliko se teži određenoj priči, ishodište postaje nevažno.
Poznavatelji cjelokupnog Almodovarovog opusa tvrde da je imao boljih i izazovnijih filmova od ovoga.

Možda, ali ovdje je prikazana drugačija dimenzija suptilnosti i ranjivosti, onakva kakvu će možda ponetko, posredno ili neposredno, detektirati u vlastitom životu.

Fotografije: Art kino Metropolis Zagreb

olga-vujovic-200Piše: Olga Vujović
Povjesničarka umjetnosti i komparatistica književnosti

Facebook Like Button