Spoj inteligencije, profesionalizma i ljepote savršen je spoj svake žene, a kod Nikoline Frklić to se pokazalo i više nego dobitnom kombinacijom.
Osim uspješne karijere kao rukovoditeljice marketinga i korporativnih komunikacija u turističkoj agenciji Atlas ova mlada promućurna profesionalka pokazala se i kao uspješan vođa u iskazivanju svojih građanskih kako želja tako i prava.
S Nikolinom Frklić razgovaramo kroz mozaik informacija o današnjim kretanjima u turizmu s njenog aspekta te u privatnom dijelu njenog života o vrlo uspješno odrađenoj građanskoj inicijativi koju je, zajedno s građanima Brezovice, pokrenula u postupku prijedloga gradnje kompostane upravo u tom idiličnom mjestu.
Što nam je sve otkrila saznali smo kroz ovaj intervju.
W: Što Vam se pokazalo kroz dugogodišnji rad I iskustvo u turističkoj organizaciji Atlas, dolaze li manje razvikanije lokacije sve češće u fokus putnika?
Veseli me pratiti kako su Hrvatima, usprkos svim gospodarskim previranjima, putovanja sve više na listi prioriteta. Prisutne su i stalne promjene u trendovima. Neke destinacije su kultne i uvijek privlačne, neke su, nažalost, izbrisane s turističke karte, a neke su se poput zvijezda vinule u visine. Primjerice, pratili smo kako je zimsko sunce Egipta palo u zaborav domaćim putnicima dok im se egzotika Maroka uvukla pod kožu pa danas čak imamo charter letove za ovo odredište.
Mogla bih zaista dugo nabrajati, mijene su prisutne u cijelom društvu pa i u industriji putovanja, no želja za novim otkrićima ne jenjava.
W: Putuje li se i dalje uglavnom ljeti ili zimsko I proljetno doba postaje jednako zanimljivo?
Putuje se tijekom cijele godine. Ljeti su aktualni odmori, u proljeće je najtraženija Europa, zimi skijanja i daleka putovanja – egzotična odredišta koja golicaju maštu.
Za nova otkrića svako godišnje doba nudi ponešto. Pred nama je sezona odmora – Hrvatima je Jadran i dalje prvi odabir i odgovor na pitanje „Gdje ćeš na more?“, a ove godine nakon Jadrana slijedi grčka Kreta za koju imamo i izravne charter letove iz Zagreba.
Strani gosti, pak, obožavaju krstarenja Jadranom koja nude svako jutro buđenje u novoj luci i ono najbolje od Hrvatske.
W: Pomaže li kod poslovanja što su današnji turisti dobro obaviješteni o destinaciji koju posjećuju?
Globalizacija je svakako napravila svoje. Puno se toga u turizmu mijenjalo. Možemo reći da nas informiranost naših gostiju tjera da budemo još bolji, da odgovorimo na sve nepoznanice i uvijek damo relevantnije informacije od onih globalno dostupnih.
Mi smo ti koji detaljno istražuju destinacije, prenosimo znanja i u svakom trenutku brinemo o sigurnosti i udobnosti naših putnika.
W: Koje zanimljive destinacije bi trebalo posjetiti prije nego postanu previše popularne?
Izdvojila bih jednu destinaciju koja mi je „priuštila“ putovanje života i trajno promijenila perspektivu.
Riječ je o Madagaskaru koji je nepravedno izostavljen s liste top turističkih destinacija, no baš zato je i toliko poseban.
Kao što kameleoni mijenjaju boje i prilagođavaju se okolišu, mijenjao se i moj doživljaj Madagaskara, a lemuri i baobabi kojima sam se najviše veselila, pomalo su pali u drugi plan.
U prvi plan došli su krajolici koji doslovno zaustavljaju dah, ali i predivno lokalno stanovništvo, kojeg se i danas rado sjetim.
W: Koliko često se mijenjaju trendovi kod putovanja i boravka? Mogu li se te mijene lagano uočiti?
Promjene su prisutne u svim segmentima, apsolutno. Na trendove utječu globalna kretanja, primjerice, pitanja sigurnosti, svjetska i domaća zbivanja, marketing i društvene mreže…
Svakako, i uloga agencija bitna je u svemu tome. Na nama je otkivanje i predstavljanje novih destinacija, koje donosi i rizik s kojim se kao najveća i najdugovječnija domaća turistička agencija moramo i znamo nositi.
W: Koliko je tanka linija između prevelike aktivnosti u premalo vremena ili premalo aktivnosti koja nekim putnicima može prijeći u dosadu?
Teško je generalizirati, to uvelike ovisi o preferencijama putnika, ali i o konkretnim očekivanjima od određenog putovanja. Po meni, ključ je uvijek u balansu. Jako je bitno porazgovarati s klijentima, dati određen savjet. Tu je ponovno presudan ljudski faktor – naši savjetnici za putovanja kroz razgovor mogu dati odlične savjete, daleko više od, primjerice, Interneta.
W: Kada je riječ o dijelu u kojem živite kako biste opisali gradsku četvrt Zagreba, vašu voljenu Brezovicu?
Dok sam bila mlađa, nedostajao mi je „kvart“, mjesta za izlaske, kasniji autobus, a sada jednostavno ne postoji mjesto u koje se ljepše vratiti.
Brezovica je dio Zagreba u svojevrsnoj izolaciji. To znači da nam štošta nedostaje, u smislu infrastrukture i sadržaja, ali imamo ono o čemu drugi mogu samo sanjati – netaknutu prirodu, tišinu, velike zelene prostore, šume, izvore vode, srne koje nerijetko srećemo, a opet smo zaista blizu zagrebačkoj vrevi.
W: Da li nam možete opisati, za one koji ne poznaju dobro tematiku, zašto ste Vi i vaši sugrađani bili protiv izgradnje kompostane u Brezovici i zašto?
Generalno, u Brezovici žive pitomi ljudi. Godinama smo šutjeli na sve nedostatke i činjenicu da plaćamo najveći prirez, a nemamo osnovne stvari koje imaju druge gradske četvrti. Onda smo na ružan način, putem plakata, saznali da se planira uništenje onoga što nam grad nije dao – prirode o kojoj sam već pričala.
Znali smo da bi to nepovratno uništilo kvalitetu naših života, ali i ugrozilo pitku vodu Zagreba. Znali smo da to jednostavno nije fer i nema uporište u zdravoj logici. Od početka smo znali da se to ne smije dogoditi i vjerovali da će to i oni koji donose odluke shvatiti – da ćemo im „otvoriti oči“.
W: U svojim ste namjerama uspjeli što dokazuje da građani uz dovoljnu inicijativu, volju i dokaze u svojim namjerama mogu uspjeti u postizanju svojih ciljeva, želje da sami formiraju svoj životni proctor I okoliš. No, ipak angažman s Vaše strane morao je biti ogroman. Kako ste uspjeli podići ljude “na noge” i složiti ih u zajedničkoj misli da budu ustrajni?
Radili smo jako puno i njegovali naše zajedništvo. Naš zajednički cilj stavili smo ispred svega ostalog. Nismo sumnjali da smo u pravu jer smo se dobro informirali. Uključili smo stručnjake, druge udruge, dobili podršku niza relevantnih političara. Nakon regularnog radnog vremena, poslijepodneva i večeri pripadali su kompostani.
Mislim da je ključno za uspjeh bilo to što nas je jako puno radilo iznimno predano i konstruktivno i što su objektivni faktori bili na našoj strani. Pobijedila je naša sinergija.
W: Za svaku je pohvalu Vaš trud i rad na nekoliko razina. Kako u tome uspijevate? Što biste poručili ljudima koji se nađu u sličnoj situaciji?
Nastojat ću biti kratka. Izađite ponekad iż svog komfora, naša sudbina doista je u našim rukama, žrtvujte poneki privatni gušt za nešto veće. Trinaest godina se bavim komunikacijama i čvrsto vjerujem kako se dvosmjernom komunikacijom svašta može riješiti. Ponekad se samo treba informirati, pitati prava pitanja, dati konstruktivnu kritiku i ne odustajati.
Meni je kompostana promijenila život na bolje – upoznala sam divne ljude iz svog kraja koji su mi prije bili stranci, naučila ponešto o sebi, unaprijedila neke vještine i ponovno se zaljubila u kraj mojih predaka.
Svakako sam zahvalna svojoj kompaniji, kolegama i svim ljudima iz privatne sfere koji su imali razumijevanja za moje stalne i neprekidne priče o kompostani.
W: I za kraj spajamo dvije teme ovog intervjua: vašeg posla i vaših privatnih sfera: Što biste preporučili ljudima pri posjetu Brezovici, a koje je mjesto u svijetu ili u Hrvatskoj, osim vašeg idiličnog mjesta života, na Vas ostavilo posebna lijepa sjećanja i dojmove?
Jednom dok budete šetali Arenom, odlučite se na vožnju od manje od 10 minuta i svratite u Brezovicu. Dočekat će vas stari dvorac koji čeka svoju rekonstrukciju i povratak vremena piknika i plesnjaka na travi.
Krenete li biciklom, uživat ćete u predivnim šumskim cestama, ravnicama, ali i pogledima s naših brežuljaka koji se ne zaboravljaju. Zaista se nadam da će Brezovica turistički rasti i nadopuniti zagrebački turistički uzlet. Ono što jako priželjkujemo je da se upravo tu smjesti hipodrom, veselimo se koncertima pod zvijezdama, tržnicama s domaćim proizvodima na otvorenom… Ponekad se samo trebamo usuditi sanjati i pokrenuti i ništa nije nemoguće.
Što se putovanja tiče, mogla bih dugo nabrajati – šoping u Lisabonu, energija Istanbula, futurizam Emirata, rižina polja Balija…, svako mjesto može ponuditi nešto posebno, ljepota je doista u očima promatrača.
Krenite putovati i istraživati, ne mora to biti nešto egzotično, ponekad je dovoljno svratiti do susjednog grada ili susjednog kvarta poput Brezovice gdje ste uvijek dobrodošli.
Intervju: Diana Mikloš, glavna urednica
