Nacionalni park Hohe Tauern uspostavljen je u cilju zaštite regija Grossglockner i Hochalpenstrasse.
Grossglockner je sa svojih 3800 metara najviša planina Austrije i dostojanstveno središte parka Hohe Tauern. Taj planinski lanac u južnoj Austriji čini dio glavnog središnjeg alpskog grebena u istočnim Alpama.
Impresivni niz strmih, veličanstvenih planina i vrhova, uključujući Hochalmspitze (3360 metara), Ankogel (3253 metara), i Mittlerer Barenkopf (3356 metara), proteže se na udaljenosti od oko 100 kilometara između Zillteral Alpa i Italije na zapadu do prijevoja Katschberga na istoku.
Park štiti prelijep alpski krajolik što ga čine goletne planine, velika prostranstva glečera, ugodne planinske livade i mnogi slapovi.
U podnožju Grossglocknera nalazi se blještavo bijeli jezik, glečer Pasterze, najvećeg te vrste u istočnim Alpama, koji se pruža na razdaljini od 8 kilometara i širok je 5 kilometara.
Slap Kriml u podnožju prijevoja Gerlos još je jedan nezaboravan prizor. Više od 40 tisuća litara vode u sekundi ruši se preko tri kaskade u ponor dubok 370 metara, u pošumljenu dolinu Salzach.
Očaravajuća izložba cvijeća
Nacionalni je park kraj neusporedive ljepote u kojem se nadopunjavaju djevičanski krajobraz i stoljećima stare kulturne tradicije planinskih farmera.
Park je dom za 10 tisuća biljnih i životinjskih vrsta. Veliki dio njih živi na livadama u dolinama, koje se stalno kose, te na planinskim pašnjacima gdje stoka pase tijekom cijelog ljeta. Pokošene livade čine bogato stanište za zvončiće, plavi vučji korijen, planinčica, alpskog zvjezdana, orhideje i nebrojene druge biljke. livade su u proljeće i ljeti pokrivene sagom doista očaravajuće izložbe cvijeća.
Njihova su prvobitna staništa gusto pošumljene doline, ali se šuma prorjeđuje na većim visinama, a zatim se pojavljuju šljunkom pokrivene glečerske morene i goli, katkada snijegom prekriveni vrhovi.
Nakon posljednjeg ledenog doba, prije 10 tisuća godina, osamsto metara debeli pokrov od leda povukao se iz Alpa, a na ovom području su počele rasti različite vrste biljaka iz Sibira, hladnih srednjo Azijskih stepa, Arktika i južne Europe.
To je negostoljubiv teren gdje mogu preživjeti samo neke, posebno prilagođene vrste. Mnoge su na rubu egzistencije jer, osim što moraju preživjeti na prosječnim temperaturama od 5C, moraju izdržati i neprestane vjetrove, visoko UV zračenje i debeli zimski snježni pokrivač. Visoko gore, duž granica rasta drveća, preživljava jedino ariš, premda se katkad može naći i rijetki švicarski bor. Švicarski bor jr vrsta jela koja cvate samo jednom svakih šest do deset godina, raste veoma polako i može živjeti tisuću godina.
Jednoličnost sive sipine, šljunka glečerskih morena i golog kamena ponegdje razbijaju jarke boje ledenjaka i alpske margarite.
Guste šume se još uvijek utočište ponekog izrazito plahog smeđeg medvjeda, koji može visok dva i pol metra. ta stvorenja veoma rijetko izlaze iz gustih šuma i zalutaju do visokih planinskih obronaka, gdje nema drveća. U toj alpskoj regiji također obitavaju risovi, lisice, vukovi i jazavci.
Krajobraz što su ga oblikovale rijeke leda
Srećom, populacija svizaca ponovno raste. Ti slatki planinski svisci, koji narastu do 50 centimetara dužine i žive u podzemnim rupama, jedan drugoga zviždanjem upozoravaju na opasnost. Do 1880. sasvim su nestali iz Hohe Tauerna jer su ih ljudi lovili radi krzna i masti. ponovno su dovedeni u to područje tijekom prošlog stoljeća,te ih se ponovno može vidjeti.
Planine Hohe Tauern nastale su prije 75 do 35 milijuna godina na dnu mora Tethys, preteče Mediterana, poput veliko oceana. Kako se Afrika prije 35 milijuna godina sve više približavala Euro-Aziji, morsko dno gurnuto je prema gore.
Na koncu, prije sedam milijuna godina, kad su nastali Pirineji, Karpati i Himalaja, uzdigao se i greben vrhova Alpa. Hohe Tauern je svoj sadašnji izgled poprimio prije tri milijuna godina, kad su se rijeke leda probijale nizvodno kroz doline u niže Alpe.
Tijekom tog su procesa oblikovane doline u korita oblika slova U, te stvorile blage padine i terase koje čine fascinantan planinski krajobraz Alpa Tauern.
Prvi dokaz o ljudskim naseobinama potječu iz brončanog doba, od prije 4000 godina, kad su bakar i kositar bili veoma cijenjeni minerali. Rudarstvo u regiji Hohe tauern dosegnulo je vrhunac tijekom šesnaestog i sedamnaestog stoljeća. Usporedo s time, razvijale su se tradicionalne metode poljodjelstva koje su na koncu stanovništvu osigurale egzistenciju, nakon propasti rudarstva.
Uz dopuštenje nakladnika Veble commerce, partnera Wish.hr-a
