29. SLUK- Susret lutkara i lutkarskih kazališta Hrvatske u Osijeku (31.5.- 3.6.2023.) ponudio je deset predstava u natjecateljskom i sedam u popratnom programu, a među potonjima se pristupom i dojmom istakla predstava u izvedbi Akademije za umjetnost i kulturu u Osijeku pod neobičnim naslovom „ASDFDFGGGGG“ koju je autorski osmislila Ivana Vukićević (koncept, tekst, režija, scenografija, oblikovanje lutaka i rasvjeta) pod mentorstvom Tamare Kučinović, Ivana Štroka i Alene Pavlović dok su izvođači bili Grgur Grgić, Davor Tarbuk i Lorenco Tolić (Dječje kazalište Branka Mihaljevića, 3.6.).
U početnom prizoru vidimo muškarca kako u miru doma uživa u čitanju knjiga. Međutim, kada odjednom sam poželi napisati knjigu sve se uskomeša: Zvone otvara kompjuter, traži font, razmišlja o naslovu (nije sasvim siguran o čemu bi pisao), namješta stolicu, vježba jogu, pere suđe, proučava predmete oko sebe, prepisuje iz knjiga („svi prepisuju malo, pa šta“) pa dobiva rečenice povezane u „šašavu“ cjelinu i kako mu ne uspijeva napisati ništa suvislo, on plače, zdvaja, iznova pokušava …
Tekst odlikuju duhovita zapažanja i opaske koje su vrlo vjerojatno bliske osobama s iskustvom stvaralačke nemoći (bilo pisanja po „narudžbi“ ili u potrazi za istinskim nadahnućem) što Zvone (Grgur Grgić) jako uvjerljivo izgovara.
Pri tome se cijelo vrijeme pomiče zahvaljujući preciznim i vrlo vještim „nevidljivim“ animatorima (predstava je nastala kao ispitna produkcija 2. godine MA studenata glume, lutkarske animacije i lutkarske režije).
Osim što je Zvone očaravajući lik čija nas sudbina istovremeno nasmijava i rastužuje, Vukićević je ritmički uskladila stanja njegovih dvojbi i njegova kretanja (presudan je izbor glazbe) a inzistiranje na detaljima je doista dražesno: iz male slavine curi voda, a u frižideru se nalaze „namirnice“.
Sve češće gledam lutkarske predstave u kojima su vidljivi animatori (čak se lutka sklanja kako bi se oni vidjeli) što je, sigurna sam, nepotrebno, jer svi znamo da lutka ne radi ništa bez asistencije i zato to ne treba naglašavati (nitko nije baš toliko neuk) pa mi se u ovoj predstavi svidjelo što su animatori bili u drugom planu, jer je Zvone svojom gipkošću i živahnošću ukazivao na njihovo umijeće.
„ASDFDFGGGGG“ je odličan uvod u redateljski život glumice – lutkarice Ivane Vukićević i zato se veselim njezinim budućim predstavama.
Fotograf: Marko Žido
Piše: Olga Vujović
Povjesničarka umjetnosti i komparatistica književnosti
