U kabinetu grafike HAZU (zagrebačkom potresu usprkos) može se razgledati izuzetno zanimljiva izložba bakropisa slikovitog naziva „Heterotopijska mjesta (22.10.-5.11.2020.) grafičara Mirana Šabića (1986.).
Radi se o dvije tematski različite cjeline koje povezuje autorovo zanimanje za arhiviranje sjećanja, nešto čime se Šabić već deset godina bavi na različite načine (od diplome u klasi profesora Frane Para na zagrebačkoj ALU 2010.).
Tri bakropisa položena na osvijetljene kutije (lightbox) pod nazivom „More“, „Šuma“ i „Planine“ predstavljaju detalje s morskog dna, šumovitog terena i brdovitog tla. Događaje koji su prethodili samom nastanku grafika pokazuju duhovito osmišljeni prateći kratki filmovi: autor pojedinu bakrenu ploču odlaže na morsko dno (odjeven u propisno ronilačko odijelo), zakapa u zemlju ili ostavlja na vrhu brda prepuštajući ju nekoliko dana djelovanju odabranog okoliša.
Nakon „izbavljenja “ od utjecaja vode, zemlje ili zraka, autor na njoj bilježi motiv blizak sredini u kojoj je boravila, pa na taj način , uz umjetni(čki) zapis, ploča (odnosno otisnuta grafika) čuva sjećanje na mjesto boravka prije umjetnikove intervencije.
Pet bakropisa okupljenih u grafičkoj mapi pod nazivom „Urbana prolaznost“ (edicija „Argola“) prate nekoliko poznatih zdanja u Samoboru čije propasti izazivaju rasulo poznatih vizura, kako to zapisuje autorica izložbe Vesna Kedmenec Križić : „Akribičkim bilježenjem i umjetničkom interpretacijom viđenog kamenoloma pokraj Samobora, bivša tvornica „Klara“, bivše skladište oružja i vojarna te robna kuća SAMA Šabićevim grafikama postaju heterotopijska mjesta uslojenog značenja.
Prisjećajući se prošlosti i svjedočeći procesu propadanja mjesta koja su utkana u urbanu povijest kraja, Šabić zamrzava vizure jednog trenutka u komprimirane sekvence efemernog postojanja.“ Pri tome valja imati na umu da u tom procesu ravnopravno sudjeluju ljudi svojim (ne)djelovanjem i naravne sile.
Ovom, kao i prethodnim izložbama, Miran Šabić pokazuje kako osim izuzetne tehničke vještine posjeduje dosljednost u promišljanju osobnog umjetničkog svjetonazora , a da mu nije teško „zasukati rukave“ da bi izveo zamišljeno, može se vidjeti na prikazima pohranjenim na njegovoj internetskoj stranici.
Piše: Olga Vujović
Povjesničarka umjetnosti i komparatistica književnosti
