Natjecateljski program Zagrebdox-a, međunarodnog festivala dokumentarnog filma (3.- 10.4.2022.) podijeljen je na filmove u međunarodnoj i na filmove u regionalnoj konkurenciji, a u potonjoj je film austrijske scenaristice i redateljice Valerie Blankenbyl „The Bubble“ („Mjehurić“) hrvatskog naslova „Kao bubreg u loju“ (2021.).
Film se bavi urbanom cjelinom nedaleko grada Orlanda na Floridi koju je Harold Schwartz (1910.- 2003.) od skupine prikolica pretvorio u luksuzno Naselje (The Villages) za dobrostojeće umirovljenike kojih danas tamo stanuje oko 155.000.
Oni svoj život uspoređuju s rajskim, jer im se dani sastoje od sporta (70 bazena, 54 golf terena), glazbe, koktela i svih onih aktivnosti koje smatraju – zabavom. Autorica je među njima provela tri mjeseca i snimila brojne razgovore kako sa zadovoljnim stanovnicima tako i s onima koji puni tjeskobe prate upropaštavanje šuma i voda pa raznim akcijama nastoje obuzdati gradnju.
Budući da su stanovnici Naselja sličnih godina i sličnih svjetonazora, među njima više nema pravih dijaloga niti ih zanima „vanjski svijet“. Svi se voze u jednakim vozilima, odijevaju jednaku odjeću sličnih žarkih boja i sudjeluju u istim aktivnostima.
Prikaz uniformnog izgleda okućnica i kuća snimanih (snimatelj Joe Berger) iz zraka i sa tla djeluje doista čudno, čak zastrašujuće. Brojne rampe ometaju nesmetano kretanje cestama i mada upućuju na sigurnost ističu ograničenost (iskustvo filmske ekipe), a visoke ograde priječe bilo kakav dodir Naselja s „vanjskim svijetom“.
Dok je vlasnica trgovine vrlo zadovoljna s mušterijama zbog njihove kupovne moći, novinarka izvrsno analizira stanje dobrovoljne izoliranosti na koju umirovljenici pristaju ne mareći više ni za što osim za svoju udobnost, jer smatraju da su to zaslužili svojim dugim i napornim radom: cijeli su se život svega odricali i sada su došli u zasluženi raj („To je kapitalizam“ lakonski zaključuje živahna sugovornica).
Osim prikaza lagodnog života u „mjehuru“ , Blankebyl je naznačila problem više ili manje prikrivenog rasta animoziteta prema starijoj populaciji koja vodi njihovoj getoizaciji: ma koliko ta izolacija bila luksuzna, ona je iznad svega tužna.
Piše: Olga Vujović
Povjesničarka umjetnosti i komparatistica književnosti
