Tuzlanska najpoznatija kulturno – umjetnička institucija je Međunarodna galerija portreta Tuzla (od nedavno dio Centra za kulturu Tuzla) koju su 1964. osnovali slikari Ismet Mujezinović (1907.-1984.) i Mevludin Ekmečić (1929.) pod imenom Galerija jugoslavenskog portreta Tuzla.
Od početnih pedesetakradova fundus se povećao na današnjih oko pet tisuća
Godine 1980. utemeljen je poznati INTERBIFEP (Internacionalni bienalni festival portreta) što je dovelo do osnivanja međunarodne zbirke portreta, a od 2013. nacionalnim spomenicima BiH proglašene su Zbirka Ismeta Mujezinovića i Zbirka radova „Tito u djelima likovnih umjetnika Jugoslavije“.
Uz spomenute zbirke Galerija još čuva nekoliko zbirki poput opće zbirka i zbirke suvremenih portreta (slike i skulpture), te zbirke vezane uz troje autora: Adelu Behr Vukić (1888.-1966.), Vladimira Pintarića (1918.-2010.) i Haima/Jamesa Pintu (1907.-1987.).
Slikar Ismet Mujezinović izražavao se u različitim likovnim tehnikama, a nakon različitih motiva slikanih na pomalo impresionistički način u ranom periodu ( nakon diplome na zagrebačkoj Likovnoj akademiji 1929. boravi u Francuskoj od 1931.do 1933.) slijede ratni period (1941.-1945.) kada kao sudionik postaje likovni kroničar NOB i poslijeratni period gdje uz velike kompozicije o ratnim operacijama i novom radnom zamahu, stvara i intimne slike.
Mada poznat i priznat, Mujezinović zna biti gorak, kao što je to na iznimnoj slici „Autoportret sa spomenicom“ na kojoj polugoli slikar stoji u ateljeu (1966.) dok mu ispod ordena prikačenog na grudima teče krv (dodano 1970.) ili na nešto kasnijem staračkom „Autoportretu sa crvenom maramom“(1974.).
Upečatljiva zbirka Titovih portreta (86, od čega 77 slika) sastavljena je od radova umjetnika koji su se okupili u Beogradu 1946. i u Bugojnu 1977. kako bi portretirali Tita, ali su zastupljeni i radovi umjetnika koji su „izradili kompoziciju na tu temu“ (kako piše u odluci o proglašenju zbirke nacionalnim spomenikom BiH).
Adela Behr Vukić prva je školovana bosansko-hercegovačka slikarica i grafičarka, a likovno je obrazovanje stekla u Beču prvo u privatnoj školi (1908.-1910.) i potom na Umjetničkoj školi za žene (1910.-1014.).
Budući da kao žena nije nikada uspjela dobiti stipendiju, trpjela je oskudicu (zahvaljujući darovitosti oslobođena je školarine).
Po završetku školovanja vratila se u Sarajevo (iz rodne Tuzle, nakon brojnih seoba zbog očevog činovničkog posla, skrasila se u Sarajevu) gdje planira otvoriti slikarsku školu.
Početak Velikog rata osujetio je njezin plan (uz nepovjerenje okoline prema ženi-slikarici!), a prema dostupnim informacijama niti udaja joj nije donijela blagostanje i pravo je pitanje kako je u siromaštvu uspijevala stvarati zapanjujuće lijepa djela.
Stvarala je pola stoljeća u ulju, akvarelu, crtežu i grafici, a motivi su joj bili portreti, krajolici i mrtve prirode.
Od 89 radova u galerijskom fundusu, njih dvadesetak visi na zidovima, dok su u vitrini izložene njezine osobne stvari (sačuvane zahvaljujući rodbini u Dubrovniku).
Donacijom šezdesetak djela James (Haim) Pinto uspostavio je godine 1987. legat i mada slikama ne prati središnju temu Galerije portreta, njegovi radovi na zanimljivi način obogaćuju fundus.
Iako rođen u Bijeljini, Pinto je odrastao u Tuzli, a kuća njegove obitelji bila je poznata kao „Tuzlanski Montmartre“ upravo zbog Haimove sklonosti slikarstvu.
Ugrožen pojavom fašizma, na poziv sestre Eme koja se udala u Americi, Haim 1939. seli u Los Angeles, mijenja ime u James i zapošljava se u studiju Walta Disneya.
Po završetku rata (u kojem je sudjelovao) ispunjava svoju davnu želju i kao zreli muškarac završava studij slikarstva.
Od 1950.godine živi u meksičkom gradu San Miguel de Allende gdje slika, predaje slikarstvo i izrađuje murale (po kojima postaje poznat i cijenjen).
Zbirka hrvatskog slikara i grafičara Vladimira Pintarića broji šezdesetak djela, a ovaj je autor poznat po izuzetnim vedutama izvedenim u grafičkoj tehnici koju je sam osmislio (rasterografija).
Međunarodna galerija portreta Tuzla svojim je fundusom ( i dakako postavom) istinski dragulj među galerijama ne samo brojem umjetnina, već prije svega njihovom kvalitetom.
Fotografije: Međunarodna galerija portreta Tuzla
Piše: Olga Vujović
Povjesničarka umjetnosti i komparatistica književnosti
