Izvanredno zanimljiv ciklus pod nazivom „Ples u sinesteziji s drugim umjetnostima“ kojim su se u Zagrebačkom plesnom centru propitivale veze između plesne i drugih umjetnosti došao je svojem kraju: nakon izvedbe nastale pri susretu s likovnom umjetnicom (Iva Patrčec) i izvedbe potaknute redateljskom intervencijom (Marina Petković Liker), treći, posljednji program je povezao ples i glazbu dovodeći na pozornicu poznatog jazz skladatelja i gitaristu Marija Igreca (20. 4. 2022.).
Mada mnogi logičnim smatraju zajednicu plesa i glazbe, to nije posve točno jer se ples može realizirati i u tišini („nijemo kolo“ iz Dalmatinske Zagore) ili uz zvukove koje ne bismo mogli nazvati glazbom.
Priredbe spomenutog ciklusa sastojale su se od plesnog djela u koreografiji Jasne Čižmek Trabuk (ovaj puta su plesali Sunčica Bandić i Marin Lemić) i razgovora sa svim sudionicima (moderator Lovro Krsnik).
Mario Igrec (1949.) doista može puno reći o suštini glazbe, a dugogodišnje sviranje jazza omogućuje mu da suvereno govori o improvizaciji.
Iako dobar teoretičar, Igrec je prije svega praktičar, pa je zasvirao prvo samostalno, a potom s multi – instrumentalistom Dinkom Stipaničevim kako bi svaki puta nagnao plesače da zorno pokažu promjenu u „zadanoj“ koreografiji (prije svega promjeni energije).
Velika je šteta da je ovaj izvanredni projekt, istovremeno poučni i umjetnički, došao kraju. Izvedbe i razgovori sjajno su artikulirali veze između različitih vrsta umjetnosti kojih smo , zahvaljujući sve očitijem sužavanju vještina i znanja, prestali biti svjesni.
Fotografije: ZPC
Piše: Olga Vujović
Povjesničarka umjetnosti i komparatistica književnosti
