Prema slikovnici Svjetlana Junakovića „Dome, slatki dome“ mlade glumice Danijela Evđenić i Katarina Madirazza napisale su odličan dramski tekst (Junaković se u svojoj knjizi primarno oslanjao na likovnost) koji su zajedno režirale i potom vrlo nadahnuto odglumile (Dječje kazalište Dubrava, 1. 4. 2022.).
Iako su svi Junakovićevi likovi zadržani u predstavi, postoje neke razlike u odnosu na knjigu, ne samo preobrazbom miša u mišicu Rozu , nego i u razlogu Rozinog putovanja: njezina prijateljica, ptica selica Lu, seli u tople krajeve pa se Roza boji samoće i dosade.
Zahvaljujući putokazu Roza obilazi razna mjesta gdje susreće različite životinje: u mračnoj šumi sovu, u prašumi majmuna, u savani slona, u užarenoj pustinji devu, u rijeci krokodila i na Antarktiku pingvina. Na pitanje što je za njih dom, svatko ima drugačiji odgovor: „Dom je tamo gdje se ježiš, gdje je zabava, gdje si bezbrižna, gdje plivaš po svom, gdje su prijatelji…“
Ona odjednom spoznaje da sve nabrojeno već ima u svojem domu i da nije nužno nikamo putovati. Budući da su sva mjesta i svi susreti bili tako neobični, Roza se (s Lu koja se vratila) počela pitati, je li sve bilo samo san?! No, mali ručnik na kojem se sunčala pokraj deve u pustinji i koji je omaškom sačuvala, dokaz je da se sve ipak dogodilo.
Vrlo su indikativne Rozine zamjerke likovima ili mjestima na kojima se zatekla: šuma je previše mračna, majmun je previše zaigran, slon je plašljiv i mora ga odvikavati od straha ( sva su djeca silno željela doći na pozornicu i slona osloboditi straha, ali su nasumično odabrana samo trojica što je dječaka pokraj mene pretvorilo u jezero suza; nisu te interakcije posve bezazlene), u pustinji je prevruće, uz krokodila mora znati repati,a pingvinu, iako nerazumljivo govori, treba pomoći pronaći paket (tu je tek publika zdušno i zaglušno pomagala). Danijela Evđenić glumi mišicu (uši, rep, sir), dok je Katarina Madirazza utjelovila sve ostale likove.
Jednostavnim, upečatljivim tekstilnim dodacima Madirazza postiže različite izglede malog zvjerinjaka, pa slona rese surla i široke slonovske noge, mali ruksak je devina grba, a pokrivala za glavu dočaravaju sve od krokodila do pingvina (odlični žuti nazuvci na cipelama), što su izvanredno smislile Magdalena Biškup i Marta Dolenčić. Uz vlastiti odabir glazbe i savjetnicu za scenski pokret Sandru Banić Naumovski glumice su odlično prikazivale kretanje pojedinih životinja.
Predstavu „Dome, slatki dome“ odlikuju dobar tekst i jasna poruka, dinamična i precizna gluma, dopadljiva suzdržana vizualnost i primjereno vrijeme trajanja.
Ili drugim riječima: iako možda nemaju u džepovima , očito imaju u glavi.
Fotografija: Dječje kazalište Dubrava
Piše: Olga Vujović
Povjesničarka umjetnosti i komparatistica književnosti
