Oznaka: predstava
Tko se boji vuka još, vuka još…
Uvijek me žalosti kada vidim da je neki zagrebački kazališni festival „nakrcan“ predstavama iz zagrebačkih kazališta jer mi se festivali čine odličnom prilikom da se vide (dobre) predstave iz drugih sredina.
Otključavam srce otključavam glavu sve otključavam
Nikada ne bih pomislila da bi me cabaret mogao istovremeno raznježiti, ojaditi i potaknuti na istraživanje, a sve se to ipak zbilo nakon gledanja predstave „Ča je život vengo fantažija“
Glumac koji piše, pisac koji glumi
Nečiju djelatnost etiketirati i pohraniti u „ladicu“ predstavlja svojevrsni „socijalni zločin“ jer se takvim pristupom autorima „negira“ njihovo drugačije djelovanje. Slikovnica „Šapice“ (MK, 2021.) autora Slavka Sobina
Što nam treba? Volja bagera!
Svjesni nadmoći stvarnosti nad izmišljajem, pronicljivi autori crpe svoje teme iz okoline i pošto ih imaginativno „prekroje“ od njih oblikuju nove sadržaje.
Bogovi, junaci, sjene, štapovi i – pingvini
Sveučilišne udžbenike obično ne doživljavamo kao zabavne ili šarmantne nego očekujemo da su informativni i sustavni iz čega „prirodno“ izlazi da pametan sadržaj mora biti „smrtno ozbiljan“.
Odgođeni poljubac
Teatar Exit djeluje gotovo tri desetljeća (od 1994.) i od samih početaka nastoji repertoarom podići, metaforički govoreći, obrambeni zid prema „ludilu“ kojem je, zahvaljujući raznim uvjetima (političkim i društvenim) izložen svaki „neoprezni“ pojedinac.
Balet Orašar ispred HNK u Zagrebu kao blagdanski dar građanima
Baletnu bajku Orašar Petra Iljiča Čajkovskog u koreografiji Vladimira Malakhova moći će dan prije Badnjaka, 23. prosinca 2023. u 18 sati
Zezanje s Ezopom
Raspisivanje temeljnog motiva često pretvara zanimljivu ideju u dopadljivu priču, pa su brojne basne iz antike (Ezop, Fedro) u raskošnijem ruhu (Jean de La Fontaine) dospjele u ovo naše vrijeme ne izgubivši na autentičnosti.
Samoća – prvo lice jednine
Umjetnička organizacija „Četveroruka“ već cijelo desetljeće u svojem kazališnom radu njeguje „istraživački pristup, kontinuitet, razvoj ansambla, angažiranost i društvenu osjetljivost“ što se dosljedno očituje u svim njihovim predstavama
Ne kažem to ja nego dramski lik
Sve češće težim usporedbama i nalaženju sličnosti među raznim događajima pa sam se prilikom premijere predstave „Moji tužni monstrumi“ Mate Matišića u režiji Vite Taufera
