Utemeljivši 2001. neovisno kazalište „Planet Art“ pod motom „kazalište koje se pita“ glumac Marko Torjanac se odlučio za „suvremene dramske, često problemske tekstove“ u koje se nedvojbeno ubraja predstava „Tere i Luce“ („inspirirane su neizvođenim tekstom „No good deeds…“ S. Evansa koji je u potpunosti adaptiran za Hrvatsku“), priča o njegovateljicama koje nisu odoljele prigodi u skladu s poslovicom „Occasio facit furem/ Prilika čini lopova“ (DK Gavella, 29.1.2024.).
Torjanac je dramu preveo, adaptirao i režirao, oblikovao je scenografiju (soba starca kojeg su njegovale) a Anji Šovagović- Despot i Nataši Janjić- Medančić dodijelio je uloge Tereze Roše i Lucije Bambola, opisujući ih kao „hrvatske Thelma i Louise“ aludirajući na film scenaristice Callie Khouri i redatelja Ridleya Scotta iz 1991. (osim spremnosti da se bore s nevoljama, ne nalazim sličnosti između naše kazališne priče i spomenutog filma).
Luce je bogobojazna, plaha i izložena obiteljskom nasilju dok je Tere energična i poduzetna (uzima bolovanje da bi njego-vala starce u Austriji i svakome tko „u lancu“ utječe da bi ona dobila posao, mora dati postotak) ali vezuje ih čvrsta spona, kronična nestašica novaca koju „pokrivaju“ posudbama što ih gura u stalne dugove (i kolegicama i kamatarima).
Nastup, izgled, odjeća (izbor Đurđa Janeš) i govor podcrtavaju njihove karakterne razlike što ih ne priječi da si pokušaju uzajamno pomoći. Jedan od njihovih pacijenta je gospodin Zvonimir i „tog dana“ ga ne zatječu u krevetu, pa budući da se ne javlja na kucanje po vratima, Luce ulazi u zahod i nađe ga mrtvog.
Luce se sprema Upravi prijaviti smrt, ali Tere počinje smišljati plan kojim bi se izvukle iz novčane klopke i predlaže da čekaju do sutra jer svaki mjesec na taj datum Luce diže Zvonimirovu mirovinu (600 eura) koju će ovaj puta one podijeliti: njemu više ne treba, a u Fondu će je ionako netko staviti u vlastiti džep („pljačkaši“ na svim razinama) dok bi njima dvjema taj novac olakšao život.
Naum uspije i kada sutradan Luce dolazi s penzijom u stan, obje se „čude“ gdje je gospodin Zvonimir ?! Luce ga „pronalazi“ mrtvog i baš kada se spremaju prijaviti njegovu smrt, otkriju da je dobio na lutriji (15 000 eura) pa ponovo „odgađaju“ njegovu „smrt“ dok ne preuzmu novac.
Svjesne da je takvo ponašanje nemoralno i nezakonito ali za njih nužno, strahuju da ih netko ne otkrije pa paničare na svaki zvuk zvona: jednom dolazi Terin sin s 50 litara švercanog benzina, a drugi put dostavljač hrane koju Luce pojede radi uništavanja dokaza (poučena televizijskim kriminalističkim serijama) pri čemu pokazuje koliko je objed neukusan (sjajna interpretacija Janjić – Medančić).
Kada im i drugo podizanje novaca uspije bez ikakvih poteškoća (uvjeravaju se prijašnjim argumentima: njemu više ne treba, službenik Lutrije će uzeti dobitak sebi, one će se riješiti dugova) napokon se odlučuju prijaviti Zvonimirovu smrt.
Dan ranije ga je Tere približila radijatoru (da se ne ukoči, jer je već treći dan mrtav), ali on je pao na radijator i na licu su otisci rebara radijatora (Torjanac je takav došao na poklon).
Sljedeći kriminalističku praksu, one odlučuju spaliti stan kako nitko ne bi otkrio mrtvog Zvonimira (prekasno su našle pismo u kojem on sve šalje k vragu a njima poklanja stan). Međutim, napustila ih je sreća i novine su pune članaka o dvije pljačkašice, možda ubojice, a sve uz „šok i nevjericu“ (omiljeni izrazi u dnevnom tisku; nekada su bili karakteristični isključivo za senzacionalističku, žutu štampu) nad postupcima dviju monstruoznih žena koje su grubo iskoristile mrtvog starca.
Dvojim, je li kraj mogao završiti eksplozijom (oblikovatelj rasvjete i zvuka Darko Crnčević) i nedoumicom što se desilo s protagonisticama ili ovako kako je završio, nizom uzastopnih vrištećih naslova kojima se ističe njihova krađa (15 600 eura), zapravo prilično beznačajne svote u odnosu na iznose koje su prisvojili razni moćnici.
Predstava „Tere i Luce“ nesumnjivo posjeduje kritičku notu, ali se svatko od nas treba odlučiti hoće li opravdati ili osuditi dvije uboge žene zatočene u okrutnim životnim uvjetima? One su odlučile i nisu uspjele.
I zato pokušajte odgovoriti na škakljivo pitanje: a što biste Vi učinili?
Fotografije: Ines Novković
Piše: Olga Vujović
Povjesničarka umjetnosti i komparatistica književnosti
