Usporedno sa središnjim izložbama na Bijenalima (naizmjence likovne umjetnosti i arhitekture) venecijanski muzeji i galerije otvaraju izložbe koje bi mogle zanimati brojne ljubitelje i poznavatelje umjetnosti.
Tako je bilo i ove godine (57. La Biennale di Venezia 13.5.-26.11.2017.), pa je među pratećim izložbama otvorena i izložba „Glasstress“ u Palazzo Franchetti (na uz sam Most Akademije nasuprot Galeriji Akademije) na kojoj su prilično provokativne radove izlagali brojni zanimljivi autori (braća Chapman, Ai Wei Wei, Oursler, McCarthy i drugi).
U raskošnom predvorju palače na samom ulazu u izložbeni prostor postavljene su staklene skulpture američke umjetnice Karen LaMonte (1967.) iz njezinog ciklusa „Nokturno“. Radi se o skulpturama haljina u naravnoj ljudskoj veličini, kao svojevrsna posveta intimnoj i socijalnoj komponenti ženskog tijela. Naime, haljina istovremeno štiti tijelo i šalje informaciju okolini o modi, vremenu i osobnom stajalištu vlasnice.
Bogato nabrane haljine vjerno prate obrise ženskog tijela (umjetnica skulpture prema kojima modelira haljine izravno prenosi s gipsanog odljeva odabranog ženskog modela), tako da se može, kako je u svojem eseju napisao Arthur Danto, uočiti dvostruka melankolija: melankolija mode i melankolija vezana uz tjelesne promjene.
Valja napomenuti da LaMonte uz staklene izrađuje skulpture u keramici i bronci (skulptura „Oblak“ na ulazu u palaču), da rado izlaže u kazalištima i dvorcima (kojih je Češka u kojoj sada živi prepuna) stvarajući takozvane „žive slike“ i da njezin visokoestetiziran rad predstavlja posebnost u obradi stakla.
Fotografije Stevena Polanera snimljene su na izložbi „Glasstress“
Piše: Olga Vujović
Povjesničarka umjetnosti i komparatistica književnosti
