Svakako posebna, malo je reći jedinstvena. Za mnoge od nas diva hrvatske pjevačke scene, a njezin hit Tek je 12 sati pjevušimo i danas. Vanna – Ivana Vrdoljak žena je nadasve snažnog i elegantnog glasa kakva je i ona sama.
Za sebe kaže da je ljetni tip i svoja ljeta s obitelji najradije provodi na Braču no i tada nije razdvojena od svoje ljubavi pjevanja, jer Vanna je pjevačica koja živi pjesmu, rado na put izvodi neke zvijezde i ponajviše uživa u ljubavi svoje djece…
W: Možete usporediti svoje početke pjevačke karijere s današnjim prilikama?
Ne znam, zapravo, može li se baš sve uspoređivati. Naime, tehnologija se u zadnjih 15-ak godina razvila više nego u cijelom jednom stoljeću, to vam omogućava da snimite ili bar zabilježite nešto i tako dođete do potencijalnih milijuna zainteresiranih na vrlo jeftin i brz način.
Naravno, govorim o internetu i njegovim neslućenim mogućnostima. Kako nisam dijete 21. stoljeća, ne koristim njegove resurse dovoljno. Da sam rođena pred dvadeset godina, vjerojatno bih zatrpavala internet svojim snimkama kako pjevam raznorazne covere i nadala bih se da će me netko slijediti, ako ne i zapaziti.
Originalnost i potencijal da te slijede i prate milijuni imaju, kao i uvijek, samo neki. Ipak, početkom devedesetih, mogli ste, uz nabavku aktualne opreme kopirati zvuk i produkciju s MTV-a i uz ponešto glazbenog talenta i hrabrosti mogli ste se približiti svjetskoj glazbi i svojim uzorima. To smo mi u Electro teamu i radili pa smo imali sreću da su upravo toga bili željni mladi ljudi u Hrvatskoj a i izvan nje.
W: Na koji način snimate duete? Kako odabirete ili pristajete na suradnju s drugim glazbenicima?
Dobivam puno ponuda za duete a neke mlade i meni interesantne glazbenike i sama kontaktiram. Tako sam pred par godina poželjela pjevati s Nikolinom Kovačević jednom od sudionica talent showa i s Mariom Huljevim, za kojeg sam mislila da je crnac, sudeći po boji glasa i stilu pjevanja.
Moram reći da me nitko nije odbio, do sada, ja neke jesam jer jednostavno nisam vidjela svrhu ni onaj potrebni žar. Neke ljude koje bi pjevali sa mnom jednostavno ne poznajem pa je i to nepovoljna okolnost.
Kada mi se svidi nečiji autorski opus, kada primijetim da su ljudi muzikanti u svojoj srži, ako mi se svidi njihova privatna energija – tada se odlučim za glazbenu suradnju. Tako je to bilo s grupom Buđenje i našom pjesmom Zajedno koja je već mjesecima na top listama u Hrvatskoj. Pri tom uvijek i autorski «doradim» svoj pjevački dio.
W: Okušali ste se u mnogim glazbenim pravcima? Izvan vašeg repertoara u kojoj se vrsti glazbe najbolje osjećate?
Ovisno o danu. Nekad mi se čini da bih trebala pjevati starogradske i narodne pjesme uz pratnju tambure i berde, a nekad poželim pjevati R&B i soul glazbu i žalim što nisam rođena u New Orleansu pred 70 godina.
Smatram, da sam slučajno rođena u Americi, pjevala bih country glazbu – idealnu kombinaciju za zvonki, kristalan glas koji pjeva patetične, životne tekstove. Čak bih se i vizualno uklopila u potreban stereotip.
W: Iako nije za usporedbu ali što ostavlja veći utisak u nastupu mali klubovi ili veliki koncerti?
Meni je to svejedno. Velike koncerte pamtite jer za njih više strepite, hoće li doći ljudi, kako će to popratiti mediji, hoće li biti dovoljno novca za sve troškove, a od manjih koncerata se sastoji život.
W: Prepoznali ste potencijal Mie Negovetić i pružili joj priliku, uz ostale članove žirija “Zvjezdice” da njena karijera krene uzlaznom putanjom. Mija će u rujnu imati samostalni koncert u koncertnoj dvorani Lisinski.. Da li i Vas možemo očekivati kao gošću na njenom krunskom nastupu?
Ako ću biti u Zagrebu, svakako ću doći. Svakako sam jako sretna što sam bila na pravom mjestu u pravu vrijeme kada se pojavila Mia i rekla svoje prvo ….»listen….» vjerujem da njen put tek počinje i da su talenti poput nje stjegonoše nove, moderne i ponosa vrijedne hrvatske glazbe. Samo još moramo malo pričekati da naraste i sama formira svoj talent.
W: Da li Vam je ljeto radno. Koliko ćete imati vremena provesti vremena sa svojom obitelji i gdje najviše volite ljetovati?
Moja su ljeta uvijek polu radna, nikada ne pretjerujem s napuštanjem svoje ljetne baze na Braču jer previše volim more i kupanje da bih to propustila. Inače sam ljetni tip a sa svojom sam obitelji stalno tako da prihvaćam samo ponude koje mi odgovaraju. Doduše, ovog ću kolovoza proputovati od Brača do Opatije pa do Lokruma kraj Dubrovnika u dan i pol.
W: Nakon što su završile sve školske obveze da li je i Vama sada malo lakše kada su došli ljetni praznici odnosno odušak od školskih radnih zadataka?
Školski su zadaci za moju djecu, ne za mene. Moj se sin ove godine upisivao na fakultet tako da možemo zapravo razgovarati o odraslim ljudima. Kćer je uspješno završila prvi srednje, tako da smo u tome već odavno rutineri.
W: Da li ste svoju djecu puštali u ljetnom periodu da provode vrijeme potpuno opušteno kako ona to žele ili ste im ipak zadavali “ljetne” zadatke kako bi ponovili naučeno ili se bolje pripremili za novu školsku ili studentsku godinu?
Kada su bili predškolska dob, jako sam se trudila da im ljeti podmećem MIND GAMES i ostale «thoughtprovoqing» materijale i moram priznati da mi je uspijevalo.
Čitale su se čak i knjige, gledali slatki, poučni filmovi…..a onda je Steve Jobs izmislio smart phone. Šalim se malo, ali, moram priznati da mi je oduvijek bilo važno da ih zainteresiram za kupanje, ronjenje, gledanje oko sebe, i općenito nalaženje smisla u morskom žalu, pijesku, kamenčićima, ribicama, pužićima…ja obožavam biti na plaži i maštati uz more i tako sam naučila djecu. Oboje su jako rano proplivali i naučili uživati u moru.
W: Kako se postaje zaštitno lice nekog renomiranog branda poput Ruže Instituta Kerastase, ili trgovine Mana, a svojevremeno ste bili primjerice i zaštitno lice Mercedesa?
S Ružom sam već 15 godina i smatram ih sastavnim djelom svog vizualnog imagea. Mercedes je obožavao i moj pokojni otac iako si ga nije nikada mogao priuštiti, a s Manom uspješno surađujem od ove godine. Nekada vam se svidi brand, nekada poslovnost ljudi koji vas kontaktiraju, nekada oboje.
W: Već ste nekoliko godina za redom najdraže lice Ruža Instituta Kerastase. Kako je započela ta suradnja?
Došla sam se ošišati kod njih u Vlašku nakon nastupa na Eurosongu 2001. godine; htjela sam nešto novo i drugačije, vlasnica Ruža Kisić mi je ponudila suradnju i od tada smo zajedno na obostrano zadovoljstvo. Kada sam se nedavno ošišala, znam da sam dosta žena uputila na njihovu adresu jer su htjele takvu frizuru. To mi jako puno znači.
W: Koliko puta mjesečno odlazite kod frizera ili sami njegujete svoju kosu kod kuće. Koji su Vam proizvodi za njegu najdraži?
Zapravo nikada ne radim frizuru sama ako je u pitanju javno pojavljivanje, uvijek odem u Ružu, po mogućnosti kod Kristine koja zna moju kosu napamet. Znam što hoću i znam što neću, to ponekad predstavlja probleme. Ljeti kosu prepuštam suncu i moru, a kada se vratim u Zagreb, jednostavno odem ošišati nepotrebno!
W: Volite li putovati i koja je zemlja, kada su prirodne ljepote, kultura i gastronomija u pitanju, na Vas ostavila najveće impresije?
Najbolje crno vino sam pila u Španjolskoj, najledeniji smoothie sam pila na Rockefeller plazi u New Yorku, najbolju pekinšku patku sam jela u Pekingu a najbolji riblji specijaliteti su u Hrvatskoj. Voljela bih proputovati cijeli svijet, to je uvijek vrijedno novca i vremena. Nisam luda za mjestima gdje je uvijek hladno i zaleđeno, ali sve ostalo dolazi u obzir.
W: Koju biste knjigu preporučili kao Vama najdražu i zašto?
Uh, nemam baš najdražu knjigu. Trenutno čitam Alice Munroe, ali, ako treba volim ruske klasike. Ne volim baš ljubiće modernog tipa, možda nisam romantična, a ne volim niti čitati na plaži. Na plaži mogu buljiti u more, kamen, maslinu, galeba i jedrilice satima i smišljati svoje vlastite priče koje pokušavam pretvoriti u stihove za neku moju buduću pjesmu.
Autor: Diana Mikloš
