Vikend u Zürichu više nego bajkovit provod

Kada vam u životu nastane kaos pobjegnite na dva dana u Zürich.

Oduvijek sam Švicarsku smatrala pomalo sterilnom zemljom gdje ljudi odlaze živjeti u potrazi za financijskom sigurnošću, a muškarci vode djevojke i žene na romantično putovanje kada se žele pokazati u najboljem svjetlu. Zürich je, s više od 390.000 stanovnika, najveći švicarski grad koji slovi kao poslovna i kulturna meka te jedan od najpoželjnijih mjesta za život.

Čim kročite u grad postane vam jasno zašto je toliko privlačan – ljudi su ljubazni i susretljivi, ulice su uredne i čiste, gradski prijevoz se strogo pridržava voznog reda, a automobili ne voze trakom za tramvaje. Uz to ako ste ljubitelj čokolade i sira, i to ne nužno ovim redoslijedom, idealan ste kandidat da se zaljubite u ovaj divan grad.

Ako ste poput mene i volite umjetnost, hranu, avanture i sve vrste adrenalinskog uzbuđenja Zürich vas neće odmah oboriti s nogu već će vas polako izvoditi i suptilno vam se uvući pod kožu.

Jeste li ikada u nepoznatom gradu šetali ulicama, promatrali arhitekturu i spomenike, istraživali muzeje i restorane i pri tome osjetili kako svakim korakom uzbuđenje u vama raste sve više i više bez nekog posebnog razloga? Upravo tako Zürich djeluje na ljude.

Prvi puta, prije nekoliko godina, sam do Züricha išla vlakom, a ovaj put sam ipak odabrala avion. Let je trajao oko sat i trideset minuta, a ono zbog čega se svakako isplati dati kojih par sto kuna više za avionsku kartu u odnosu na vlak je prekrasan pogled iz aviona na vrhove Alpa pokrivenih snijegom.

Pošto u Zürichu nemam poznanika odsjela sam u starom dijelu grada u hotelu St. Gotthard koji je smješten u poznatoj trgovačkoj ulici Bahnhofstrasse u samom srcu grada.

Ova ulica, koja vodi prema željezničkom kolodvoru, jedna je od najskupljih na svijetu jer je načičkana dizajnerskim dućanima kao što su Prada, Dior, Chanel, Hugo Boss, Burberry i Max Mara te trgovinama satovima i nakitom Bvlgari, Rolex, Chopard, Omega te mnogim drugim.

Ako niste malo dubljeg džepa poprilično će vam se od cijena u ovoj ulici zavrtjeti u glavi. Zürich je prepun prekrasnih restorana i kafića, no pošto nisam ni od koga dobila preporuke gdje otići istraživala sam sama.

Pronašla sam prekrasan restoran uređen u stilu 1001 noći Maison Blunt, koji nudi orijentalnu hranu i Haus Hiltl u ulici Sihlstrasse gdje sam jela Zürich geschnetzeltes za koji će vam u ovom restoranu uzeti oko 30 švicarskih franaka.

Jedino mjestu u Zürichu, a da nisu muzeji ili adrenalinski izleti, gdje bih mogla ostaviti svoju višemjesečnu plaću svakako je slastičarnica Miyuko koju vodi simpatična i talentirana Sara Hochuli, čije torte su prava umjetnička djela.

U Zürichu ima toliko toga za vidjeti da bi bila prava šteta samo kupovati i sjediti u kafićima. Ono što u bijegu za vikend sigurno trebate napraviti je prošetati s obje strane rijeke Limmat, koja presijeca grad na dva dijela.

Na zapadnoj strani rijeke, gdje mi je bio hotel prošetala sam najstarijom ulicom Rennweg koja je 2004. godine pretvorena u pješačku zonu i prepoznatljiva je po zbijenom nizu kuća i popela se na Lindenhof, povišeni dio grada s kojeg se pruža dobar pogled na Limmat.

U blizini Lindenhoffa se nalazi i crkva St. Peter, poznata po svom najvećem satu u Europi i crkva Fraumünster, čije vitraje je 1970. oslikao slavni francuski slikar Marc Chagall.
Nešto južnije je Paradeplatz, jedan od najelitnijih dijelova grada i sinonim švicarskog prosperiteta jer se upravo tamo nalaze dvije velike švicarske banke UBS i Credit Suisse.

Prelazeći na drugu stranu rijeke Limatt, zastala sam na mostu Queibrücke s kojeg se pruža se idiličan pogled na jezero i snježne vrhove Alpa u daljini.
U staroj jezgri grada svakako treba posjetiti jednu od najvećih znamenitosti i simbol grada – katedralu Grossmünster koja se ističe svojim neogotičkim tornjevima, a koju je Karlo Veliki proglasio carskom crkvom. Na ovoj strani obale prošetala sam do šetnice Limmatquai gdje me se posebno dojmila barokna gradska vijećnica.

U blizini se nalazi i Niederdorf, dio grada poznat po uzbudljivom noćnom životu.

Kažu da je krstarenje jezerom jedan je od najljepših doživljaja, ali za ovaj dvodnevni put bi to bilo možda malo previše.
Vikend putovanja ne ostavljaju puno vremena za detaljnije obilaske pogotovo ako planirate putovanje deset dana unaprijed kao ja pa sam ovaj put morala preskočiti i odlazak u kazalište.

Zürich ima puno muzeja od kojih sam imala vremena obići samo jedan i to muzej igračaka – Zürich Spielzeugmuseum koji me potpuno oduševio igračkama koje datiraju još iz 18. stoljeća.

U Zürichu puno toga može se obići pješice jer je velik dio grada prilagođen upravo pješacima i biciklistima, dok je za malo udaljenije lokacije vrlo korisna gusta mreža javnog gradskog prijevoza, koja obuhvaća tramvaje, autobuse, lokalne vlakove pa čak i kanalske brodice te brodove preko jezera.

Ostalo je još puno toga što nisam vidjela i isprobala, no zadovoljna sam ovom dvodnevnom turom u vlastitom (ne)aranžmanu. Svoju švicarsku avanturu zaokružila sam najfinijom čokoladom na svijetu koju sam pojela, nimalo damski, u krevetu hotelske sobe par sati prije nego sam morala krenuti na let za Zagreb.

Zürich mi je pružio kratkotrajan bijeg od svakodnevnih obveza te me zasigurno može očekivati i sljedeće godine na nekim od svojih mnogobrojnih festivala.

Autor: Sandra Kovač