Težnja pojedinca ili grupe (od umjetnika do političara) da svoje djelovanje prikaže važnijim od bilo čega prije njih ne uspijeva baš uvijek i zato nalazim izuzetno važnim usporedbe davnašnjih i suvremenih tekstova (posebice onih izvedbenih) kao što je u slučaju Eurokazove predstave „Toma- ateistička misa“ prema drami „Prokletstvo“ (1907.) Milana Ogrizovića (1877.-1923.) i Andrije Milčinovića (1877.-1937.) koju su dramatizirali i dopisali redatelj Borna Baletić i dramaturg Mihovil Rismondo (Ured Eurokaza, 27.11. 2025.).
„Prokletstvo“ je drama iz starog zagrebačkog života u 4 čina koju autori „temelje na povijesnim tekstovima Ivana Krstitelja Tkalčića „Slobodni i kraljevski glavni grad Zagreb“ i „Otpor i buna radi desetine u biskupiji zagrebačkoj u XIV vieku“.
(…) Drago Rubin, autor disertacije o Ogrizovićevom književnom radu iz 1938. dodaje da Tkalčićevi „podaci nisu bili građa za dramu, nego tek ruho u koje su pisci zaodjeli svoje poglede (Ivan Trojan, „Matošev Prolog….“).
Glavni lik je majstor Toma, novoveški sudac i rezbar svetačkih kipova koji svjedoči smrti kaptolskog desetinara Imbre kojeg su umorili ogorčeni seljaci iz Trnovog Luga kada je došao po crkvenu desetinu.
Tomu su poštedjeli jer izrađuje svetačke kipove („Oni su gledali čime se bavim a nisu gledali kakav sam čovjek“) i ma koliko je zgrožen činom („Grozota životinje u čovjeku“) dokučuje da je kler prepreka u neposrednoj vezi čovjeka i Boga („Jesam li gori otkako ne polazim crkve, otkako ne postim?“) i svojim ponašanjem buni ljude.
Svećenici (kao i svjetovna vlast) zastupaju stajalište da je svaka „vlast od Boga“ i pokušavaju Tomu odgovoriti od njegovih heretičkih ideja o „nepotrebnosti“ crkve kao Božjeg namjesnika i zato za kaznu uskraćuju župljanima svoje djelatnosti poput svih sakramenata, ispovijedi pa čak i zvonjavu zvona.
Prestrašeni novonastalom situacijom župljani traže od Tome da se ispriča Kaptolu i tako s njih skine prokletstvo, što Toma odbija i mesar Blaž ga, za dobrobit sviju, ubija.
Izravne Tomine replike oštro osuđuju zloupotrebu vjere i prikazuju pobunu pojedinca protiv ucjene moćnih pa nije čudno da je drama dva puta prije izvedbe (1907., 1931.) bila zabranjena!
U ovoj Eurokazovoj produkciji Luka Slišković utjelovljuje majstora Tomu (i svetog Antuna) no on je „prvi među jednakima“ jer vrlo dinamična zbivanja (povremeno naglašeno burna) omogućuje da pet glumaca (Borna Baletić, Tara Dorotić, Igor Jurinić, Luka Bulović, Ena Jagec; od kojih prvo četvero igraju po tri uloge) prikažu košmarna zbivanja u kojem se pojedinac trudi pokazati istinu i gubi od moćnika (iako ga ubijaju njegovi ).
Mada su izvedbi pridruženi dijelovi drugih drama, dominira inicijalna dakle drama „Prokletstvo“.
Komorni prostor igre i likovi zaogrnuti su u groteskno obličje (scenograf Sven Stilinović, Silvio Živković, kostimi Suzana Brezovec) što publici nudi ne samo vrlo snažan nego i prepoznatljiv (suvremeni) doživljaj situacije (glazba Igor Jurinić).
Usprkos „eurokazove estetike“ ova je predstava neobično čitljiva i ne ostavlja nedoumice, a time što se za predložak uzela drama iz baštine, dodatno dokazuje da se nije puno promijenilo unatrag stoljeća: pobunjeni pojedinac može uspjeti samo uz podršku jer se teško s rogatim bosti ( ne radi se uvijek vragu!).
Fotografije: Marko Milovac
Piše: Olga Vujović
Povjesničarka umjetnosti i komparatistica književnosti
