Oznaka: recenzija
Ništa novo pod Suncem
Francuski ekonomist Thomas Piketty (1971.) odlučio je ispitati raznolike aspekte kapitalizma i stečene je spoznaje pretočio u knjige
Nije lako biti mlad
Kazališne predstave koje su namijenjene publici one osjetljive dobi između djeteta i odrasle osobe (adolescenti, tinejdžeri; raspon godina je sve širi ) u kojima se autori bave ponašanjem mladih u zadanim društvenim uvjetima
Može što hoće
Nekada su ljudi odlazili u kino zbog omiljenog glumca (dodati žensku varijantu imenice) i ako je miljenik ispunio njihova očekivanja, onda čak nije bila presudna kvaliteta filma
Balet u kojem samo plešu, spavaju pa opet plešu
U kazališnoj knjižici uz balet „Trnoružica“ na glazbu Petra Iljiča Čajkovskog u koreografiji i režiji Paula Chalmera i pod ravnanjem Mihaila Agresta u Hrvatskom narodnom kazalištu u Zagrebu
Zašto fino nije i korisno?
Kazališta za djecu imaju delikatnu „dužnost“ da predstavama poduče a da pri tome ne ugnjave svoju nestrpljivu publiku. Ivan Penović napisao je tekst i režirao predstavu „Moje tijelo“
Drugačija ali i dalje poznata Crvenkapica
Bajka „Crvenkapica“ ima zadan redoslijed zbivanja: djevojčicu, koja je ime dobila zato što stalno nosi crvenu kapicu, majka je poslala da odnese hranu bolesnoj baki na drugi kraj šume
Lijevo , desno, nigdje moga stana….
Poštujem kazališni repertoar s kanonskim tekstovima (i drago mi je kada su izvorno napisani u dramskoj formi jer me svaka dramatizacija sjeti, nepotvrđenog ali predajom sačuvanog Marinkovićevog odgovora redatelju Georgiju Paru
Razumiju li boomeri zoomere?
Generacijska priča o odrastanju potaknuta prilično bizarnim događajem čini okosnicu predstave (autorskog projekta) „Auzmeš“ u režiji Damiana Humskog i produkciji UOKD Empiria teatar (Centar za kulturu Maksimir, 9.4.2026.).
Od vlasti bolje stvarce nema…
Ruski književnik Evgenij Švarc (1896.-1958.) bio je sklon pisanju bajki, ali za razliku od drugih autora sličnih sklonosti, on je bio zabranjivan
Inkubator kao smrtna zamka
U neka prijašnja (ne nužno sretnija) vremena, redatelj Oliver Frljić (1976.) je intenzivnije bivao u hrvatskom kazališnom životu i kada sam ga jednom upitala, zašto oko svake svoje predstave radi dar – mar umjesto da se usredotoči na sam kazališni čin, on mi je šeretski odgovorio da je sve ono oko kazališta također kazalište.
