Najpoznatije filmske lokacije u Hrvatskoj

Hrvatska je oduvijek bila privlačna filmašima radi prekrasne prirode i interesantne arhitekture.

Igre prijestolja i Winnetou

U Dubrovniku je snimana serija Igre prijestolja, diljem Hrvatske je sniman film o kaubojima, Indijancima i Winnetouu, a snimljeni su i brojni drugi filmovi od kojih su samo neki: film Vjetrovi rata, zatim Financije velikog vojvode ili film Žena mušketir.
Osim stranih filmova i filmaša Hrvatska je bila i ostala privlačna i domaćim filmskim umjetnicima pa se tako možemo ponositi brojnim filmovima domaće produkcije.

OVDJE saznajte zašto je Dubrovnik najposjećeniji turistički i filmski grad Hrvatske

winnetou

 

Tko pjeva zlo ne misli

Jedan od filmova koji je zasigurno ušao u legende i ostavio traga na hrvatskoj filmskoj industriji jest film Kreše Golika Tko pjeva zlo ne misli, napravljen po knjizi Vjekoslava Majera Dnevnik malog Perice. Film je napravljen u obliku dnevnika, a govori o zgodama i nezgodama jedne zagrebačke obitelji.

Likovi su bogato razrađeni, s izvanrednom kostimografijom i scenografijom te elementima pjevanja koji izvrsno opisuju emocionalna stanja likova i upotpunjuju situacije u kojima se oni nalaze. Prema izboru Društva hrvatskih filmskih kritičara, film je proglašen najboljim hrvatskim filmom svih vremena.

tko-pjeva-zlo-ne-misli-safranek

Radnja filma Tko pjeva zlo ne misli, snimljenog 1970. godine, većim dijelom odvija se na zagrebačkom Gornjem gradu, u domu filmske obitelji Šafranek.

U Basaričekovoj ulici broj 11 živjeli su mali Perica (Tomislav Žganec), mama Ana (Mirjana Bohanec) i tata Franjo (Franjo Majetić), dok su gospodin Fulir (Relja Bašić) i teta Mina (Mia Oremović) dolazili u posjete.

U susjednoj kući u Basaričekovoj 9 nalazila se starozagrebačka gostionica nazvana K Žnidaršiću u koju su neki članovi obitelji često zalazili. Cijeli film obiluje prekrasnim vizurama grada Zagreba – točnije Gornjeg grada, a dio radnje odvija se i na Maksimiru, u Samoboru, ali i na savskom kupalištu.

OVDJE saznajte zašto još Zagreb zovu mali Beč

tko-pjeva-zlo-ne-misli-znidarsic

Osim filma Tko pjeva zlo ne misli i filmovi poput Što je muškarac bez brkova, Svećenikova djeca ili Kako je počeo rat na mom otoku snimljeni su isto na domaćem terenu, koji svojom ljepotom i atraktivnošću uvelike doprinosi autentičnosti filmske priče i samog filma, odnosno dočaravanju priče kroz scenografiju.

Što je muškarac bez brkova

Film Što je Muškarac bez brkova sniman je u okolici Starigrad Paklenice. Ova romantična komedija Hrvoja Hribara iz 2005. godine napravljena je po tekstu Ante Tomića, a govori o ljubavi mlade žene i svećenika koje glume Zrinka Cvitešić i Leon Lučev.

OVDJE saznajte i više o Nacionalnom parku Paklenica

starigrad

Kako je počeo rat na mom otoku

Kako je počeo rat na mom otoku sniman je 1996. godine u vojarni nedaleko Šibenika, prema tekstu Ive i Vinka Brešana, u režiji Vinka Brešana. Tematika je ratna i bavi se oslobađanjem vojarne na jednom malom otoku, ali film spada u ratnu komediju što je svojevrstan oksimoron, ali i idealan spoj jer je osvojio brojne nagrade kao što su za kostimografiju, režiju i sporednu žensku ulogu.

OVDJE saznajte zašto su Šibenske tvrđave najprivlačnija mjesta ljeta

rat-na-mom-otoku

Svećenikova djeca

Film Svećenikova djeca dijelom je snimljen u Šepurinama na otoku Prviću koji se nalazi u šibenskom arhipelagu. Ovaj film Vinka Brešana iz 2013. godine proglašen je najgledanijim domaćim filmom 21. stoljeća, a bavi se tematikom nataliteta na otoku sa sve manje stanovnika. U filmu se tako može vidjeti mjesna crkva, Crkva Svete Jelene od Križa, njezin zvonik, uske dalmatinske ulice te lokalni mjesni trg.

prvic

Ovo je samo dio filmova čija scenografija su bili prekrasni lokaliteti diljem Hrvatske. Globalizacija i modernizacija učinile su svijet globalnim selom, ali i omogućile da se glas o ljepotama i prirodnim bogatstvima Hrvatske daleko čuje. S obzirom na nove tehnologije, ali i uspješnost filmske industrije, samo čekamo koji će hrvatski grad ili mjesto sljedeći osvanuti u nekom poznatom serijalu ili domaćem i stranom filmu.

Autor: Vedrana Duić Loparić

Facebook Like Button