Izložba se otvara u četvrtak 16. studenog u 12:00h u Dioklecijanovim podrumima (zapadni dio), a može se razgledati do 30. studenog 2017.
Čovjekova urođena potreba da dođe u kontakt s kozmičkim silama tjera ga na konstantno kretanje i istraživanje svijeta oko sebe. Težnja za postizanjem duhovnog i intelektualnog reda usmjerava pojedinca na istraživanje svoje nutrine i ostvarivanje doticaja s često zatomljenim iskonskim “ja”. Otvaranjem prema sebi paralelno se otvaramo prema drugima, te ostvarujemo osobni unutarnji sklad, ali i harmoniju s okolinom u kojoj obitavamo.
Prirodno osjećanje svijeta oko sebe potaknulo je Tonku Jelaču Marijančević na stvaranje vlastitog univerzuma ispunjenog raznolikim organskim tvorevinama koje svojim začudnim oblicima podsjećaju na praiskonska bića mameći nas svojom neprikosnovenom ljepotom i izazivajući pritom udivljenje. Raznolikost i bogatstvo svijeta oko nas Tonka interpretira stvaranjem ambijentalne instalacije sazdane od niza bogato razvedenih formi koje odlikuje intuitivno građenje volumena. Umjetnica oblikuje skulpture različitih dimenzija slijedeći prirodni potencijal odabranog materijala, pa tako minimalne intervencije na kamenu, drvu ili cigli djeluju kao prirodni nastavak oblikovanog predmeta. Na masivnijim komadima prirodnog drva izrastaju fragilni oblici s obiljem sitnih detalja koji asocirajući na pipke, ticala, latice i tučke bude ono plodno, organsko i rađajuće u prirodi. Koristeći drvo, metal, kamen, terakotu, kaširani pamuk i žicu, Tonka Jelača Marijančević oblikuje vlastiti svijet prirode podmorja, šuma i planina provučen kroz koprenu nebeskog. Čudesan svijet ljepote i čiste radosti predstavlja izobilje i mijene svega oko nas.
Svaka skulptura je živa i utjelovljuje pokret i energiju koja definira njezin jedinstveni karakter. Dominantni zemljani tonovi s uplivima nebeske bijele boje, različitost zaglađenih, hrapavih i vlasastih tekstura, te bogatstvo izvijenih, savijenih, povijenih, rastvorenih i začahurenih oblika pozivaju nas da ih pobliže promotrimo i zavirimo u njih. Organski oblici svojim prirodno formiranim brazdama i položajima istaka, čiji nagibi djeluju kao da su oblikovani pod utjecajem vjetra, kiše i vode, ukazuju na fragilnost prirode, te traže od promatrača maksimalno poštivanje delikatnih i osjetljivih formi – kako umjetničkih, tako i onih u prirodi.
Svjetlost, miris i zvuk doprinose potpunom doživljaju iskonske energije svijeta koji Tonka smješta u nevidljivi sloj nebeske sfere. Odabir duhovnog područja odnosno područja nevidljivog, nematerijalnog i misaonog prirodno se nametnuo za manifestaciju autoričinog svijeta prepunog živosti, eterične energije i različitosti. Iako su oblici izuzetno raznoliki i bogati, oni istovremeno djeluju krajnje nenametljivo, te suptilno svojom duhovnošću i maštom ističu ono elementarno – istinu, ljubav i mudrost. Novonastale forme postaju dio magičnog svijeta Tonke Jelače Marijančević koji istinski dira emocije. Element radosti i lakoće ukazuje na ono dobro u biću, a simbolizira ga svjetlost. Istina, mir i svjetlost objedinjeni su u simboličkoj skulpturi spirale koja odražava univerzalnu formu rasta i razvoja. Spirala, kao počelo ciklusa, predstavlja nit vodilju i ono iskonsko u prirodi, te tumači umjetničino viđenje i osjećanje našeg univerzuma.
Tonka Jelača Marijančević prepoznaje, prihvaća i slavi ljepotu, intrigantnost i magičnost života kroz bogatstvo i različitost oblika, dok svojim prepoznatljivim rukopisom iznimne osjećajnosti stvara intiman ciklus vlastitog neba.
Iz predgovora, Sonja Švec Španjol, mag.hist.art.
