Kako su genijalni Alan Turing i kriptografi razbili najveću Hitlerovu tajnu.
Mnogi povjesničari su uvjerenja da u Drugom svjetskom ratu saveznici nisu pobijedili zahvaljujući smjelosti svojih vojnika na bojištima nego prvenstveno zahvaljujući genijalnosti svojih znanstvenika i pronicljivosti svojih tajnih agenata. Oni su uz mnogo muke ubrzo nakon početka rata uspjeli razbiti njemačku vojnu šifru “Enigmu”, za koju su Nijemci bili uvjereni da je neprobojna. Poljski agenti domogli su se njemačkog uređaja za šifriranje te shvatili kako funkcionira, britanski stručnjaci sagradili su divovske antene za hvatanje njemačkih vojnih radio-komunikacija, a britanski znanstvenici su po nacrtu genijalnog britanskog matematičara Alana Turinga sagradili prvi kompjuter na svijetu kako bi se mogli obaviti složeni matematički proračuni nužni da bi se šifra, koja se obnavljala svakog dana, redovito razbijala. Zahvaljujući tome Britanci su unaprijed znali za sve njemačke planove, sve njemačke tajne, što saveznicima omogućilo da u tom velikom ratu pobijede. Što je Britancima uspjelo držalo se u tajnosti i desetljećima nakon rata. Ovo je najiscrpniji prikaz te izvanredne operacije koja je promijenila tijek Drugog svjetskog rata.
Tokom Drugog svjetskog rata Hitler je stalno bio duboko uvjeren da će postići konačnu pobjedu zahvaljujući jednom od nekih od svojih tajnih oružja. Strašno je puno truda ulagao u izgradnju takvih tajnih oružja, bilo da je riječ o letećim bombama V1, o raketama V2, mlaznom avionu, koji nikada nije došao u pravu upotrebu, te atomskoj bombi, koju Hitler nije uspio izgraditi.
Jedno za drugim, svako od tih Hitlerovih tajnih oružja bilo je onemogućeno, većinom u sasvim ranoj fazi, dijelom i stoga što je prvo bilo uništeno možda i najvažnije Hitlerovo tajno oružje, o kojem sam Hitler nikada nije javno govorio, ali u kojeg je mnogo vjerovao.
Riječ je bila o spravi, koja i nije pravo oružje za ubijanje neprijatelja, ali je oruđe od bitnog značenja za vođenje modernog rata u ono vrijeme. Riječ je bila o aparatu koji je izgledao poput pisaćeg stroja, koji je bio jedna od najvećih tajni Drugog svjetskog rata, a ostala je to – po savezničkoj želji – nekoliko desetljeća nakon rata. To je sprava, koja se zvala “Enigma”, koja je ,bila glavno sredstvo za šifriranje i dešifriranje poruka između njemačkih štabova, sprava za koju su Nijemci, a pogotovo sam Hitler, mislili da je toliko savršena da ju je jednostavno nemoguće “nadmudtriti”, te da je zbog toga jednostavno nemoguće čitati tajni promet porukama između njemačkih vojnih štabova.
Na temelju strojeva “Enigma” Nijemci su izgradili ogromnu mrežu tajnih komunikacija, preko te mreže slale su se sve vojne poruke kopnenim, zrakoplovnim i pomorskih štabovima, komandantima i jedinicama, i to vrlo slobodno, jer nitko nije mogao niti pomisliti da bi neprijatelj mogao razbiti šifru stvorenu “Enigmom”. No, Englezi su od sredine 1940. godine čitali te tajne poruke, jer su uspjeli razbiti ovaj šifarski sistem, te od toga dana pa sve do kraja rata znali za manje više sve namjere Hitlera i njemačke komande na bojnom polju. To je igralo ključnu ulogu na cjelokupni tok rata, jer su Nijemci, a i ostali njihovi saveznici, jer su razbijene i njihove šifre, izgubili svaku inicijativu na frontovima. Po mišljenju suvremenih vojnih povjesničara razbijanje “Enigme” presudan je faktor za tok Drugog svjetskog rata, pojedinačni je događaj koji je možda – sam po sebi – najviše doprinio savezničkoj pobjedi u Drugom svjetskom ratu. To se desetljeća nakon rata nije znalo, jer se o “Enigmi” moralo šutjeti, no, danas je njena povijest već dobro poznata.
“Enigma” je sprava koja je mehaničkim i električnim putem dvostruko šifrirala i dešifrirala poruke, koje su se potom slale radiom i teleksom. Ta sprava bila je veličine pisaćeg stroja, imala je niz gumba, tri koluta za postavljanje šifri, te nekoliko utikača za promjenu smjera prolaska informacija kroz stroj. Smišljena je između dva rata, a počela se koristiti prije Drugog svjetskog rata. Njeno postojanje Nijemci su držali u najstrožoj tajnosti, ali su saveznički obavještajci uspjeli saznati za njeno postojanje. U početku najviše uspjeha o razotkrivanju “Enigme” imali su poljski obavještajci, koji su čak otkriti kako “Enigma” izgleda, kako radi, ali nisu uspjeli dešifrirati njene poruke.
Kada je počeo Drugi svjetski rat Hitler i njemačke komande masovno su koristile strojeve “Enigme”, pa je svaki njemački zapovjednik, svaki štab, svaka jedinica na frontu, svaki značajniji ratni brod imao stroj “Enigmu” za dešifriranje zapovjedi koje je primao od Hitlera, te za šifriranje izvještaja o događajima na frontu, koji su se slali vrhovnoj komandi. Svi korisnici “Enigme” imali su tajne upute koja će se kombinacija šifri na “Enigmi” upotrebljavati kojeg dana, pa to znači da niti “vlasnici” “Enigmi” bez te dnevne šifre nisu mogli koristiti stroj.
Početkom Drugog svjetskog rata britanski, francuski i poljski obavještajci ustanovili su važnost “Enigme”, te shvatili značenje koje bi moglo imati tajno razbijanje njemačke šifre. Dali su se na posao, te vrlo intenzivno radili, ali u početku nisu imali uspjeha. Britanska vrhovna komanda stavila je razbijanje “Enigme” jednim od prioriteta u cjelokupnom ratnom naporu. Okupljena je grupa vrhunskih britanskih matematičara, koji su radili u tajnoj stanici Bletchley Park sjeveroistočno od Londona, gdje su danonoćno pokušavali razbiti šifru. U raznim dijelovima Velike Britanije postavljene su ogromne prislušne stanice, koje su hvatale i snimale njemački radio-promet, gomile tada još nemuštih nizova slova i brojeva, koje je mogao u suvisli tekst pretvoriti samo neki “vlasnik” “Enigme” i dnevnog ključa za dešifriranje.
U siječnju 1940. godine zapadnim razbijačima šifre uspjelo je prvi puta da razbiju jednu tajnu njemačku poruku, no, to još nije imalo nikakvog vojnog značenja, jer je razbijena poruka bila tek jedna od tisuća koje su uhvatili, i to stara tri mjeseca. No, taj uspjeh dao im je do znanja da bi “Enigmu” ipak mogli razbiti. Sljedećeg mjeseca iz jedne potonule njemačke podmornice izvađen je jedan primjerak stroja “Enigme”, pa su Britanci mogli napraviti kopije tih strojeva. Napokon, u proljeće 1940. godine, nakon intenzivnog rada grupe matematičara, njen najsposobniji i najgenijalniji član, mladi Alan Turing, otkrio je način kako da se smjesta dešifriraju njemačke poruke uz pomoć kopija “Enigme”, a bez poznavanja dnevne šifre. Za to je koristio najinventivnije moderne matematičke metode, koje je postavio taj brilijantni britanski matematičar Alan Turing, čovjek za kojeg se danas tvrdi da je bio možda i najgenijalniji matematičar 20. stoljeća, ali iza sebe nije ostavio mnogo u matematičkoj sferi, jer je umro vrlo mlad. Uz to, u Bletchley Parku izgrađeni su i neki uređaji za brzo računanje, koji su imali elemente današnjih kompjutera (iako tada još nije postojala kompjuterska tehnologija), pa je sve to doprinijelo razbijanju šifarskog sistema “Enigme”. Od kraja svibnja 1940. godine, kada je – nakon uspjeha u Skandinaviji – njemačka armija izvršila invaziju Beneluxa i Francuske, britanski razbijači šifara čitali su njemački tajni vojni radio-promet, te znali za svaki namjeravani njemački vojni potez.
Ova knjiga opisuje sve ovo u detalje, a posebno se bavi upravo Turingom, čija je sudbina bila tragična. Iako je bio toliko zaslužan za savezničku pobjedu u ratu on se nakon Drugog svjetskog rata našao na udaru britanskih vlasti jer je bio homoselsualac, a u to vrijeme još su na snazi bili oštri zakoni protiv njega. Bio je uhićen, prijetila mu je prisilna kemijska kastracija, pa se on zbog toga ubio.
Hugh Sebag Montefiore (1955), britanski odvjetnik i pisac, autor ove knjige potomak je poznate sefardske židovske bankarske obitelji, koja je imala veliki utjecaj na evropska zbivanja u prošlim stoljećima. Nakon uspješne pravničke karijere počeo se baviti povijesnim istraživanjima događaja iz Drugog svjetskog rata, te je o tome objavio nekoliko knjiga. Njegova knjiga “Enigma”, o velikom supertajnom uspješnom britanskom naporu da se razbiju njemačke vojne šifre, što je značajno pridonijelo savezničkoj pobjedi, najkompletniji je prikaz cijele te operacije i njenog utjecaja na ratna zbivanja. Autor je bio potaknut na pisanje te knjige dijelom i stoga što je središte tog dekodiranja bilo na farmi Bletchley Park nedaleko Londona, koja je do Drugog svjetskog rata bila u vlasništvu njegove obitelji. Njegov mlađi brat Simon Sebag Montefiore poznati je britanski povjesničar, stručnjak za Sovjetski Savez.
Uz dopuštenje: Profil Knjiga (sve fotografije)
