Dani europske baštine 2018. godine u fokus svojega interesa smještaju umjetnost stvaranja i dijeljenja.
Nepobitna je činjenica da i sami temelji konzervatorske službe počivaju na istome načelu: sačuvati generacijama stvarano te osvještavati, reinterpretirati i prenositi isto za naraštaje što dolaze. Među ostalim i pomoću fotografskog medija koji ne samo što se je tijekom posljednjeg stoljeća i pol nametnuo kao jedan od ključnih oblika komunikacije i interakcije, nego i jedan od temeljnih i najzornijih oblika zaštite baštine.
Konzervatorska služba nezamisliva je bez konzervatorske dokumentacije. Ona predstavlja bazu, nezaobilazno polazište svakom stručnom radu, kako teoretskom, tako i praktičnom. Konzervatorskoj fotografiji kao sastavnom dijelu konzervatorske dokumentacije s punim pravom možemo pripisati epitet vizualnog čuvara stanja baštine, budući svjedoči o mijeni spomenika tijekom vremena, bilo u pozitivnom ili negativnom kontekstu.
U okvirima konzervatorske službe, čiji začetci na našim prostorima sežu u daleku 1854. godinu, svoj će procvat konzervatorska fotografija doživjeti tek u drugoj polovice 20. stoljeća.
U to se vrijeme njena slojevito ustrojena služba, s brojnijim regionalnim zavodima na terenu, osnažuje profesionalnom fotografskom podrškom. U ovom su se razgranatom radnom okruženju, ne samo dugoročnim djelovanjem, već i iznimnim radnim učincima istakli Nikola Nino Vranić, Vinko Malinarić, Rudolf Rudika Bartolović, Živko Bačić i Miljenko Miliko Mojaš, a potom i generacijski koje desetljeće mlađi Vidoslav Barac.
Zahvaljujući brojnim njihovim snimcima, koje dosežu broj od više stotina tisuća negativa s pridruženim pozitivima (fotografijama), dokumentirana je, ili bolje rečeno ovjekovječena baština koja se s protokom vremena bitno izmijenila, a nerijetko nažalost i trajno iščeznula.
Uz dopuštenje: Galerija Klovicevi Dvori (sve fotografije)
