Muzej za umjetnost i obrt najavljuje izložbu Gordana Drinković: Staklo, moja druga koža koja će se otvoriti u subotu, 7. srpnja 2018. u 19 sati u galeriji Magazzino delle Idee u Trstu, Italija. Izložba ostaje otvorena do 9.rujna ove godine.
Izložba je rezultat višegodišnje suradnje MUO s Hrvatskom zajednicom u Trstu i tršćanskim kulturnim institucijama. U organizaciju ove izložbe uključio se i Regionalni zavod za kulturnu baštinu Autonomne regije Furlanija i Julijska Krajina (ERPaC). Ministarstvo kulture Republike Hrvatske i Grad Zagreb i ovom su međunarodnom projektu MUO-a osigurali financijsku potporu. Kustosi izložbe su Miroslav Gašparović, ravnatelj Muzeja za umjetnost i obrt i Raffaella Sgubin, direktorica Službe za muzeje i povijesne arhive ERPaC.
U svom tekstu Miroslav Gašparović ističe: „Gordana Drinković umjetnica je istančanog senzibiliteta i vrlo specifičnog izričaja unutar kojeg oblikuje svoje vizije u međuprostoru snova i praktične svakodnevice. Kao sredstvo svog umjetničkog iskaza izabrala je staklo, materiju prepunu suprotnosti. Kada njezino nastojanje urodi plodom, kada predmeti njezine fascinacije nisu samo „još neke čaše“, nego radovi koji i oblikovno i idejno zadovoljavaju vrlo visoke kriterije, konzistentno iskazujući autoričinu zamisao, postaje jasno da je riječ o jednoj od onih osoba koje, unatoč svemu, uspijevaju svijet učiniti boljim i ljepšim mjestom.
I stoga ne čudi da je Gordana Drinković izabrala staklo kao medij kojim komunicira svoju kreativnost. Ili bi se možda moglo reći da je upravo staklo izabralo nju. Staklo je beskonačno krhak, čvrst, promjenjiv, krut, lomljiv, podatan, nježan, jedinstven i sveprisutan materijal, koji je utkan u temelje ljudske civilizacije i bez kojega se danas ne može zamisliti ni najsuvremenija tehnologija, a kamoli svakodnevni život. Polimorfnost stakla pruža beskonačne kreativne mogućnosti i vjerujem da upravo ti razlozi stoje iza težnje Gordane Drinković da oblikovanje stakla postane njezinom umjetničkom vokacijom.
Na razinu poistovjećivanja Gordane Drinković sa staklom nedvosmisleno upućuje i naziv ove izložbe: Staklo – moja druga koža. On nam ujedno i odgovara na pitanje zbog čega je Gordana Drinković odabrala upravo staklo, tu beskonačno krhku, a opet neuništivu materiju, kao glavno sredstvo svog umjetničkog izraza. Krhko, nježno i suptilno ženstvo utjelovljuje neuništivu prirodu materije u kojoj stvara. I iz krhotina stakla – života, prekaljeno u vatri, svaki put se ponovno vraća čišće, jače i ljepše. Stoga moramo njezin cjelokupan rad shvatiti i doživjeti kao odu ženstvenosti samoj – tako krhkoj i tako neuništivoj.“
Raffaella Sgubin u svom tekstu kataloga izložbe piše: „U svakodnevnom govoru „druga koža“ izraz je koji se povezuje s nečim što donosi ugodu. Kad je odjeća kao „druga koža“, to znači da se u njoj osjećamo dobro i potpuno svojima. Ali, kad je od stakla, druga koža predstavlja posebnu ovojnicu. Dragocjenu, blistavu, no iznad svega prozirnu. Biti „proziran“ znači biti osoba koja nema tajni. Staklo je, zapravo, ovojnica koja ne štiti, već razotkriva, a može se i slomiti.
Dakle, druga koža Gordane Drinković, materija kojom ona tako vješto vlada, znak je onoga što ona osjeća kao svoju pravu prirodu, onoga što osjeća potrebu ne skrivati ni najintimnije osjećaje i čuvstva, prihvaćajući granicu vlastite krhkosti. Kao u slučaju staklenih suza što se penju prema nebu, u instalaciji Suze okrenute prema nebu, poetskom činu ljubavi prema nedavno preminulom suprugu.“
Uz dopuštenje: Muzej za umjetnost i obrt (sve fotografije)
