Otvorenju izložbe “Težnje i tvari” mlade nagrađivane akademske slikarice Jelene Petric održati će se 8. svibnja u 19:30 u prostorima galerije Oblok u Sesvetama, na adresi trg D. Domjanića 6/1. Izložba će biti otvorena do 12. svibnja.
Niti jedna tvar koja potječe iz prirode nema formu jednostavnog geometrijskog lika. Tvari se razlažu, cjepkaju i rasipaju u različite forme, no uvijek se vraćaju zemlji. Zemlji, tektonskoj, tvrdoj i moćnoj, ženskom entitetu s kojim se nanovo povezujemo. Jelena Petric kroz apstraktne forme nanovo istražuje organičnost koju pruža materija. Uranja u zemlju tražeći vlastiti odgovor na svoje egzistencijalno propitivanje slikarstva kako bi iz nje ponovno iznikla.
Tako koristeći prirodne materijale organskog, nepravilnog, ona teži pravilnim, apstraktnim formama pokušavajući postići red i harmoniju, istodobno ponegdje ostvarujući dinamički pomak geometrijskih likova. Olakšava masu zemlje, raspršuje pijesak i mijenja pojavnost voska. Iz svoje okoline uzima i druge predmete, stvari iz njene svakodnevice, stvari koje su za nju odredile neko razdoblje, te ih rekonstruira kako bi one postale dijelom njenog stvaralačkog procesa. Ona se enformelističkim izrazom neslikarskih materijala kreće u slikarstvo polja iz kojeg nanovo izlazi intervencijama readymadeom, stvarajući novo vizualno iskustvo.
Njene su slike poput cijelog jednog postojanja. Nastaju iz zemlje, kako bi se dodavanjem i oduzimanjem stvorilo nešto apstraktno, neobično i slojevito s konstantnom težnjom uspostavljanja reda. Začudnim postavljanjem pijeska na staklo afirmira prolaznost jedne tvari od njene originalne forme do prerađenog oblika prateći jednu putanju postojanja, a opet supostavljajući smjerove u kojima se oni kreću: Od kraja do početka, i od početka do kraja.
S druge strane, vrećice čaja punjene prirodnim materijalom stvari su koje posuđuje iz svakodnevice, koje se nakon korištenja vrlo kratko zadržavaju u našem životu. Ostavlja njihov trag kao trag nečega svakodnevnog čiju prisutnost ne osjećamo zbog njene kratkoročnosti. Produljuje im vijek otiskujući ih i multiplicirajući ih do nestajanja kako bi naglasila tu prolaznost, odnosno njen izostanak.
Staloženost radova i balans koji postiže ostavljaju začudan dojam koji ne daje jednoznačne odgovore, već nam otvara niz novih pitanja. Kroz njeno stvaranje ona se kreće kroz prostor primordijalnih pitanja i težnji, stvarajući iz ničega nešto, a iz nečega ništa.
Maja Flajsig
