Izvanredan izložba Obična promatračica

Posjetite fantastičnu izložbu koja je otvorena sve do 20. siječnja 2018, u Radničkoj galeriji, Radnička cesta 22, Zagreb, u tjednu od ponedjeljka do subote od 10 do 18, a nedjeljom od 10 do 14 sati.

Na isti način na koji se Virginia Woolf u svojim tekstovima poistovjećuje sa spisateljicama nudeći novi oblik osvrta, Koruga se poistovjećuje s umjetnicama slikajući ih i reanimirajući njihov svijet u sebi, a zatim na platnu.

Prihvaćanje ili odbacivanje nečijeg rada uvijek dolazi od nas kao promatrača s vlastitim stajalištima, mišljenjima i osjećajima. Woolf nas upućuje na drugačiji pristup: radi se o prolaženju istih procesa koje pisac, pjesnik ili umjetnik prolazi tijekom stvaranja, kako bismo pridružili to nedoživljeno iskustvo vlastitom pa iz te novonastale perspektive mogli suditi ili samo osjećati njihovo umjetničko djelo unoseći dijelove sebe u njega, istovremeno preuzimajući dijelove autora u svoju osobnost. Tuđi život trebao bi postati našim u čitalačkom činu prvenstveno u svrhu dubinskog razumijevanja.

nadrealna-guvernanta-meret-oppenheim

Slikanjem umjetnica, Koruga uspijeva woolfovski prodrijeti u pozadinske mehanizme rada odabranih umjetnica: Wangechi Mutu, Niki de Saint Phalle, Yayoi Kusame, kolektiva Guerilla Girls i Judy Chicago. Korugin proces stvaranja umjetnica na platnu preobražava se u njihovo inicijalno stvaralaštvo kroz proučavanje i prizivanje njihovog procesa rada kroz vlastiti medij – akvarel i akril. Kusamina meditativnost prenosi se kroz Korugu dok slika tisuće točkica, de Saint Phallein pištolj još jednom, pomoću Koruginog kista, raspršava boju na platnu, Chicagin iznimno koncentriran rad na Dinner Partyju se nastavlja na platnu i tako dalje.

Njihov rad je, u konačnici, ono što je omogućilo Korugi proširenje vlastitog obzora, a umjetnice su u procesu stvaranja zauzele uloge njezinih mentorica, prethodnica i prijateljica. Riječima Marije Koruge: „Potpuno je jasno da su one, zapravo, te stvarateljice koje grade, proširuju i produbljuju granice moga svijeta. One su ga svojim naporom kroz prošlost uopće učinile mogućim.“ Ona im svojim radom zahvaljuje na borbi u području zapadnjačke umjetničke scene na kojoj do kasnog dvadesetog stoljeća nije uopće bilo mjesta ili ono nije bilo usuglašeno s mjestom rezerviranim za bijele muškarce. Odabrane umjetnice dale su drugima u kreativnoj sferi ono najpotrebnije: oruđe za otkriće vlastite autentičnosti kroz poimanje raznolikih ljudskih životnih perspektiva.
Klara Petrović