Kad se poznata hrvatska umjetnica Cintija Ašperger (najpoznatija kao glumica), tek spremala za svoj studij, snažno se dvoumila između glume na Akademiji dramskih umjetnosti i slikarstva na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu.
Prevagnula je gluma, ali tek za malo. Tako je krenula njena impresivna hrvatska i inozemna karijera u kazalištu, filmu, akademiji. Krajem osamdesetih se preselila u Kanadu a od 1994. godine predaje na Toronto Metropolitan University gdje je petnaest godina vodila glumački program.
Autorica je knjige The Rhythm of Space and the Sound of Time o glumačkoj metodi Michaela Chekhova
Iza nje je režija više od četrdeset kazališnih produkcija. U Kanadi je Cintija – Dr. Cynthia Ashperger, a u biografiji joj stoji da je hrvatsko-kanadska umjetnica s više od četiri desetljeća umjetničkog rada u Europi i Sjevernoj Americi.
Za svoj je glumački rad bila nominirana i za prestižne nagrade Canadian Screen Award i Dora Mavor Moore Award. Recentno je važno spomenuti da je koautorica scenarija filma Foreign Tongue koji je u postprodukciji. Film je baziran na njezinom istoimenom kazališnom tekstu, u filmu i glumi, a ove je godine dobila i jednu od glavnih uloga u filmu The Myth of the Real Man redateljice Lee Filipovski.
Uz izvedbene umjetnosti, kontinuirano se bavi slikarstvom, školujući se kod akademske slikarice Nade Sesar Raffay te u Art Students League of New York. Novi ciklus njenih slika Istarske koze i njihovo društvo započela je 2024.godine. Mentorica joj je bila njujorška slikarica hrvatskog porijekla Tatjana Krizmanić, koja također dio svog vremena provodi u Vrsaru, te od 2019. godine vodi likovne radionice Terra Magica Immersion koje u skladu s Tatjaninom praksom tibetanskog budizma uključuju i kontemplativnu komponentu s jutarnjim meditacijama.
Bilo kako bilo, Cintiji je slikarstvo paralelni život, poziv, strast i zadovoljstvo, pa kad god u svom kanadskom stanu ili istarskoj kući u selu Marasi pored Vrsara, stigne, vrijeme provodi za štafelajem. U likovnom izrazu fokusira se na figurativno slikarstvo a u njenom novom ciklusu razaznaje se intimni i empatičan pogled na životinje čiji karakter i dostojanstvo bilježi u tehnikama pastela, akvarela i ulja.
Serija Istarske koze i njihovo društvo nadahnuta je istarskom farmom Drijade, koju vodi Hela Liverić te farmom magaraca Nigdjezemska. Portreti životinja nose emocije i priče, naglašene koloristikom i mediteranskim svjetlom.
Sudbina je htjela da Cintijina prva susjeda u Marasima bude jedna žena i to umjetnica, Ivana Premuž. Rođena u Puli 1973., diplomirala je slikarstvo 2001. na Filozofskom fakultetu u Rijeci i likovna je umjetnica i profesorica s više od 30 godina umjetničkog rada i preko 25 godina pedagoškog djelovanja. Izlagala je samostalno i skupno u Rijeci, Poreču, Sisku, Kninu i Vrsaru te sudjelovala u brojnim umjetničkim projektima i kolonijama.
Njezin slikarski rukopis temelji se na ekspresivnoj figuraciji, mediteranskoj paleti i istraživanju intime i ženske perspektive. Ona istražuje koloristiku i slobodu mašte a u ciklusu Rastočena stvarnost predmetnog svijeta, figurativno i apstraktno stapaju se u potrazi za emocionalnim utočištem. Njena platna otvaraju prostor između stvarnog i imaginarnog, naglašavajući slobodu izraza i snagu trenutka.
Dvije susjede, prijateljice i slikarice i njihova dva umjetnička svijeta povezuje ljubav prema boji, mediteranskom svjetlu i slobodi stvaranja. Iako različite u izrazu i tematici, radovi Cintije Ašperger i Ivane Premuž polaze iz istog ili sličnog unutarnjeg impulsa – želje za hvatanjem nevidljivog: emotivne prisutnosti životinja ili prostora za snove i maštu.
Zajedno stvaraju vizualni dijalog o suživotu, svjetlu i slobodi, posvećen Vrsaru, njegovoj energiji i inspiraciji. Sudbina je htjela da Cintijina prva susjeda u Marasima bude jedna žena i to umjetnica, Ivana Premuž.
Rođena u Puli 1973., diplomirala je slikarstvo 2001. na Filozofskom fakultetu u Rijeci i likovna je umjetnica i profesorica s više od 30 godina umjetničkog rada i preko 25 godina pedagoškog djelovanja. Izlagala je samostalno i skupno u Rijeci, Poreču, Sisku, Kninu i Vrsaru te sudjelovala u brojnim umjetničkim projektima i kolonijama. Njezin slikarski rukopis temelji se na ekspresivnoj figuraciji, mediteranskoj paleti i istraživanju intime i ženske perspektive.
Ona istražuje koloristiku i slobodu mašte a u ciklusu Rastočena stvarnost predmetnog svijeta, figurativno i apstraktno stapaju se u potrazi za emocionalnim utočištem. Njena platna otvaraju prostor između stvarnog i imaginarnog, naglašavajući slobodu izraza i snagu trenutka. Dvije susjede, prijateljice i slikarice i njihova dva umjetnička svijeta povezuje ljubav prema boji, mediteranskom svjetlu i slobodi stvaranja.
Iako različite u izrazu i tematici, radovi Cintije Ašperger i Ivane Premuž polaze iz istog ili sličnog unutarnjeg impulsa – želje za hvatanjem nevidljivog: emotivne prisutnosti životinja ili prostora za snove i maštu. Zajedno stvaraju vizualni dijalog o suživotu, svjetlu i slobodi, posvećen Vrsaru, njegovoj energiji i inspiraciji.
Iz susjedskih umjetničkih razgovora rodila se ideja, a uz pomoć Turističke zajednice Vrsara, točnije Klare Trošt te Tine Turk Lupieri iz Maistre i Deane Horvatin iz Hotela Pineta, nastala zajednička izložba Cintije Ašperger i Ivane Premuž.
Izložbu je 22. kolovoza maestralno otvorio zagrebački književnik i publicist, Akademik Ratko Cvetnić a nadahnuto su na otvorenju uz njega govorile Ivana i, osobito, Cintija Ašperger, koja je kao glumica prirodno preuzela glavnu riječ i ispričala nekoliko dirljivih crtica iz svog umjetničkog života i puta.
Zanimljivo je da je izložbi uživo prisustvovao i jedan od modela, crni pudl Romeo, čiji je portret potpisala Cintija Ašperger pa je kućni ljubimac novinarke Sanje Muzaferije osim izloška, te večeri bio i ljubimac publike vernissagea. Izvrsnoj atmosferi izložbe pomogla je i glazba koju je na gitari izveo Saša Dejanović a kušala su se, naravno, izvrsna istarska vina i istarski gastro specijaliteti. Izložba ostaje otvorena do 4. rujna.
Tekst: uz dopuštnje S.M.
Fotografije: Saša Halambek i privatna arhiva
