Muzej za umjetnost i obrt na Tjednu dizajna Zagreb 2017. primjercima namještaja iz svog fundusa prezentira rad tvornice namještaja Bothe i Ehrmann (osnovana potkraj 19. stoljeća u Zagrebu, proizvodila do pred Drugi svjetski rat).
Cilj je istaknuti važnost tvornice Bothe i Ehrmann za domaću povijest industrijske proizvodnje namještaja, ali i činjenicu da je bila jedna od najznačajnijih tvornica namještaja u Austro-Ugarskoj Monarhiji. Imala je podružnicu u Beču, proizvodima je opremala brojne javne i stambene prostore; primjer je povezanosti minulih svakodnevica koje se obilježavaju kao Godina kulture Austrija – Hrvatska 2017.
Tvornica kontinuirano sudjeluje na domaćim i međunarodnim gospodarskim izložbama (Svjetske izložbe u Parizu 1878., 1900. i 1925., Milenijska izložba u Budimpešti 1896., Svjetska izložba u Barceloni 1929. i dr.). Produkcija namještaja slijedila je sve stilske mijene, od historicističkih neo-stilova, narodnog stila, secesije do neohistoricističkih i drugih tendencija između dvaju ratova. Djelatnost tvrtke uključivala je tapetarske radove i uređenje interijera hotela, banaka, kavana i restorana te stambenih zgrada – primjerice, u Zagrebu Prvu hrvatsku štedionicu (1899./1900.), Kavanu Corso (1907.), Hotel Palace (1908.), Hotel Esplanade (1925.), u Beču Residenz club (1897.), stan Otta Wagnera (1913.), Südbahnhotel na Semmeringu (1909.), u Beogradu Narodnu banku (1925.)… Tvornica upisuje likvidaciju 1937. godine, no već 1936. na mjesto njezinih pogona u Savskoj 25 seli Zagrebački zbor (danas Studentski centar).
Garnitura u muzejskom fundusu se sastoji od kutne sofe s vitrinicom, pisaćeg stola, ograde, dvije stolice, polunaslonjača, stolića za igru, ograde i dva ormara za knjige.
Nekoć je bila u posjedu arhitekta Martina Pilara. Sačuvan je originalni račun tvrtke Bothe i Ehrmann za ovu garnituru i drugi namještaj kojim je bio opremljen njegov stan u Gundulićevoj 52, Zagreb.
Martin Pilar (Slavonski Brod, 1861. – Zagreb, 1942.), pripadnik prve akademski obrazovane generacije hrvatskih arhitekata, studirao je u Beču na Visokoj tehničkoj školi te nakon toga bio na stručnoj izobrazbi na Akademiji likovnih umjetnosti u klasi profesora Friedricha von Schmidta, jednog od najznačajnijih arhitekata srednjoeuropskog historicizma koji je djelovao i u Hrvatskoj (restauracija crkve Sv. Marka, Palača JAZU u Zagrebu…). Pilar je u Zagrebu poslije rada u državnoj službi i kod značajnih arhitekata te u vlastitom atelijeru osnovao građevno poduzeće Pilar, Mally, Bauda (1894.–1907.). Projektira u Zagrebu mnoge stambene i poslovne zgrade (banka, Jurišićeva 22/Palmotićeva) historicističkog izraza tek s nešto secesijskih utjecaja.
U zadnjim godinama djelovanja poduzeća prestaje s projektantskom praksom usmjerivši se na druge stručne aktivnosti: proučavao je tradicijsko graditeljstvo te s Jankom Holjcem, objavio mapu Hrvatski građevni oblici I-IV, 1904.–1909.); snimao je s Gjurom Szabom seljačke kuće i plemićke kurije u Hrvatskom zagorju, Slavoniji i primorju (1910.-1914.).
Član je ravnateljstva dioničkog društva Bothe i Ehrmann od 1915. do kraja djelovanja tvrtke, jedan je od njenih dioničara te neko vrijeme predsjednik društva.
Uz dopuštenje: Muzej za umjetnost i obrt (sve fotografije)
