Otkrivši u fundusu Moderne galerije dvije slike Otta Antoninija (1892. – 1959.): Pred sienskom katedralom iz 1913. i Portret djevojčice iz 1935. godine, zaintrigirala nas je nepoznanica dosega slikarske dionice ovog priznatog autora ilustracije i grafičkog dizajna.
Izazov je time veći ako uzmemo u obzir njegovu relativno nedavnu i medijski bogato popraćenu izložbu koju je 2006. godine Željka Kolveshi priredila u Muzeju grada Zagreba, a kojom je pozicija Antoninijeva opusa u povijesti ovog segmenta hrvatske umjetnosti temeljito dokumentirana, interpretirana i definirana.
Stoga smo odlučili podrobnije istražiti slikarsku dionicu Antoninijeva opusa te dvije slike u muzejskom fundusu Moderne galerije interpretirati i pozicionirati u odnosu na ostatak poznate Antoninijeve slikarske građe. Zadatak se pokazao izazovnim uslijed zagubljenosti i raspršenosti velikog dijela ove ostavštine, koja je i bez ovih nedaća, izgleda, bila nevelika i u sjeni Antoninijeve bogatije karijere novinskog ilustratora.
Otto Antonini rodio se u umjetničkoj obitelji. Otac Marko (Gemona, 1849. – Zagreb, 1937.) je nakon završenog studija slikarstva u Rimu godine 1875. iz rodne Italije došao u Zagreb popraviti grofu Arturu Nugentu (1825. − 1897.) freske na imanju u Oroslavju te oslikati dvorac na Trsatu.
Nastanio se trajno u Hrvatskoj te je ovdje izradio brojne slike i portrete, fresko-oslike po crkvama u Hrvatskoj i Bosni, kao i scensku opremu za staro kazalište na Markovu trgu u Zagrebu.
Markov sin Otto Antonini je nakon završene Više škole za umjetnost i umjetni obrt u Zagrebu u rujnu 1913. godine kao stipendist Društva umjetnosti iz Zaklade biskupa Posilovića preko Padove otišao na studij al fresco crkvenog slikarstva na Accademia Reale di belle Arti u Sienu i ondje se zadržao do listopada naredne godine.
Iz razdoblja vezanog uz siensko školovanje u Hrvatskom državnom arhivu čuva se korespodencija između Izidora Kršnjavog (1845. – 1927.) i Otta Antoninija. Također, jedno pismo iz ovoga vremena ostalo je sačuvano u vlasništvu obitelji Antonini. U tom pismu iz proljeća 1914. godine Kršnjavi piše mladom umjetniku o novčanoj pomoći te o naumu da se slikara nakon Siene pošalje u Monte Oliveto, preporučivši mu izradu „študija po prirodi”.
U Monte Oliveto Antonini doista i odlazi, o čemu svjedoči pismo Kršnjavom od 29. srpnja 1914. godine. Odlazak na školovanje u Sienu bilo je prvo veliko Antoninijevo putovanje i prema istraživanju Željke Kolveshi jedino vezano uz obrazovanje.
Kasnije je u životu mnogo privatno i poslovno putovao, čemu svjedoči slikareva privatna putna dokumentacija. Pri kraju boravka u Sieni, Antonini je po ocu Marku dobio talijansko državljanstvo. Slijedeći očeve stope, nakon povratka u Zagreb izradio je oslike u crkvama sv. Vinka i sv. Franje, a o slikarevu boravku na Kaptolu svjedoči svježe ulje Iz ateliera, oko 1925./26. godine.
Naime, prvi atelijer Otta Antoninija nalazio se upravo u franjevačkom samostanu na Kaptolu, što je prema tekstu iz periodike otkrila Željka Kolveshi.
Osobito se, međutim, Antonini isticao kao ilustrator novina. Ova je njegova uloga bila posebno značajna u okviru časopisa Svijet, tijekom razdoblja od 1926. do 1932. godine, čiji je bio i urednik. Na ovaj je segment Antoninijeve djelatnosti prvi javnosti skrenuo pozornost Želimir Koščević izložbom u Galeriji Nova 1995. godine, a temeljito ga je obradila i javnosti prezentirala Željka Kolveshi izložbom u Muzeju grada Zagreba 2006. godine, čiji je katalog 2018. godine dopunjen i reizdan.
Uz dopuštenje: Moderna galerija (sve fotografije)
