Jedini međunarodni dan u kalendaru koji se slavi u dugim prosvjednim kolonama s transparentima.
Težnja za humanim radnim vremenom od osam sati dnevno i većim plaćama davne je 1886. godine dovela do velikih radničkih demonstracija u Chicagu. U sukobu s policijom svojim životom platilo je dvjestotinjak prosvjednika, kojih se prisjećamo 1. svibnja svake godine.
Međunarodni praznik rada neradan je dan u osamdesetak zemalja svijeta, poput Argentine, Brazila, Egipta, Švedske ili Vijetnama gdje se slave radnička prava kroz niz osmišljenih skupova i manifestacija. Zanimljivo je istaknuti da se na popisu tih zemalja ne nalaze Sjedinjene Američke Države u kojima je priča i počela, već da Amerikanci sličan praznik – Labor Day – slave 3. rujna svake godine.
Radišni Japanci, primjerice, uzimaju slobodan dan s posla na 1. svibnja – ne zbog proslave Međunarodnog praznika rada, već kako bi spojili dane u maleni godišnji odmor. Naime, prvi dan mjeseca svibnja pada unutar takozvanog Zlatnog tjedna u Japanu (od 29. travnja do 5. svibnja) kada se slave nacionalni praznici poput carevog rođendana, dana zaštite okoliša i prisjećanja na prvi japanski Ustav.
Prva proslava Međunarodnog praznika rada u Hrvatskoj održana je 1890. godine u Maksimiru, a ovaj zagrebački park do današnjih dana ostaje mjesto središnje proslave. Pritom su besplatne porcije graha i slušanje političko-sindikalnih govora uobičajeni dijelovi ovoga datuma. Ne treba zaboraviti niti dijeljenje crvenih karanfila – simbola radničkog pokreta u zemljama jugoistočne Europe, u Italiji i Austriji.
Vrhunac prvosvibanjskih proslavau Italiji jest veliki koncert – Concerto del Primo Maggio poznatih talijanskih glazbenih izvođača, koji okupi više stotina tisuća ljudi na rimskom trgu San Giovanni, a nerijetko i uživo prenosi na televizijskoj postaji Rai 3.
Svim zemljama koje slave praznik, a osobito posljednjih recesijskih godina, zajedničke su prosvjedne kolone radnika i sindikalista. Glavni im je cilj svrgnuti pozornost na uvjete rada i položaj zaposlenika u današnjem društvu, kao i velikog broja nezaposlenih, neisplate plaća, rada na crno…znate i sami kako ide dalje, zar ne?
Piše: Wish
