Ideje profesora Lovrinovića i Jakovčevića ugrozile bi financijski sustav.
• Argumentacija HNB-a temelji se isključivo na činjenicama
• Provedba populističkih ideja dovela bi do izravne štete Hrvatskoj i svim njezinim građanima
• Valutna usklađenost banaka je neosporna, kao i činjenica da su poslovale sukladno zakonu i propisima regulatora
• RBA je usmjerena na traženje trajnoga zakonskog rješenja, vodeći pritom računa o svim korisnicima financijskih usluga
Posljednjih dana medijski prostor su zauzele netočne tvrdnje vezano uz poslovanje banaka. Budući da se radi o idejama koje obmanjuju javnost i koje izravno optužuju banke za nezakonito poslovanje, smatramo nužnim reći da se radi o potpuno neutemeljenim tvrdnjama dvojice profesora s Ekonomskoga fakulteta u Zagrebu – Ivana Lovrinovića i Drage Jakovčevića.
Gospoda Lovrinović i Jakovčević sustavno pokušavaju destabilizirati bankarski i pravni sustav RH, unijeti dodatni nemir i nesigurnost, te narušiti neovisnost HNB-a od izvršne vlasti. Ovakvi pokušaji predstavljaju veliku opasnost, jer bi eventualna realizacija njihovih ideja dovela do značajnoga smanjenja deviznih rezervi s nesagledivim posljedicama za život svih građana. Stoga, RBA podržava napore HNB-a na očuvanju financijske stabilnosti kao nužnog uvjeta za ostvarivanje održivoga rasta.
Gospoda Lovrinović i Jakovčević za svoju retoriku koriste neutemeljene ideje, pokušavajući navesti javnost da se radi o različitoj interpretaciji. Pritom govore da se radi o njihovom mišljenju, stajalištima i stavovima te se pozivaju na slobodu govora, dok se argumentacija banaka i Hrvatske narodne banke (HNB-a) temelji isključivo na činjenicama. Radi se, dakle, o deplasiranim i populističkim tezama dvaju profesora i neutemeljenom napadu na bankarsku struku.
Teza koju najčešće spominju je da su banke do sada zarađivale na tečajnim razlikama zbog jačanja švicarskoga franka (CHF) jer navodno nisu imale valutnu usklađenost imovine i obveza u toj valuti. Populističke izjave i partikularni interesi nametnuli su ideju o špekulativnim dobicima banaka, te insinuiraju da su banke poslovale protivno zakonskim propisima. S druge strane, postoje neosporni statistički izvještaji koji ukazuju na to da su banke poslovale sukladno zakonu i propisima regulatora, te da su bile i jesu valutno usklađene.
Valutna usklađenost do sredine prošle godine proizlazila je iz obveze prema regulatoru, usklađenost s propisima kontrolirala je HNB, a svi izvještaji svjedoče o poslovanju banaka sukladno zakonu i propisima regulatora. HNB od 1999. godine objavljuje tromjesečne izvještaje u kojima se do sredine prošle godine nalaze i podaci o ukupnoj valutnoj strukturi imovine i obveza banaka. Radi se o javno dostupnim informacijama, te se uvidom u navedene izvještaje može utvrditi pokriće imovine s obvezama banaka u CHF. Stoga izjava regulatora o valutnoj usklađenosti banaka ima neosporno uporište. Dodatno, HNB je raspolagala dnevnim, tjednim, mjesečnim, tromjesečnim i godišnjim izvještajima o valutnoj usklađenosti banaka. U slučaju pojave dnevnog odstupanja od propisanih ograničenja, HNB bi odmah naložila banci da se valutno uskladi. Interni limiti RBA o valutnoj usklađenosti bili su stroži su od propisa regulatora, a i nakon prestanka obveze održavanja valutne usklađenosti unutar ograničenja u odnosu na kapital banke, interni limiti se i dalje primjenjuju.
Što se tiče takozvanih „ekstraprofita“ iz javno dostupnih informacija o iznosima plasiranih kuna s valutnom klauzulom u švicarskom franku, kao i iznosu obveza banaka u švicarskom franku proizlazi da banke nisu mogle ostvarivati značajne dobitke s osnova promjene tečaja valuta. Usklađenost valutnih pozicija u bankama nedvosmisleno upućuje na činjenicu da banke s toga temelja nisu mogle ostvariti „ekstraprofite“.
RBA usmjerava napore na traženje dugoročnoga rješenja za dužnike kredita s valutnom klauzulom u CHF. Pritom se vodi time da iz dijaloga proizađe trajno zakonsko rješenje te da se u obzir uzmu socijalne razlike među dužnicima, odnosno da se pomogne onima koji su socijalno najugroženiji. Svi napori RBA bit će usmjereni i na to da vodimo računa o svim našim štedišama, o dužnicima kredita u kunama, odnosno u eurima, kao i o drugim korisnicima financijskih usluga.
Uz dopuštenje: RBA
