Svugdje postoje nesretne ljubavi

Krajem rujna 2019.u Zagrebačkom kazalištu lutaka gostovalo je Marionetsko kazalište iz Bakua u organizaciji Veleposlanstva Azerbajdžana u Republici Hrvatskoj i Ministarstva kulture RH.

Ovo relativno mlado lutkarsko kazalište predstavilo se izvedbom prve opere (1908.) na islamskom Istoku „Lejli i Madžnun“ skladatelja Uzeyira Hajibeylija (1885.-1948.) u režiji Tarlana Gorchua. Hajibeylija nazivaju ocem komponirane glazbe u Azerbajdžanu, a u svojim je djelima (među kojima je i prva muzička komedija „Muž i žena“ 1910.) povezivao tradicionalne glazbene elemente (mugham) sa zapadnim oblicima.

Sklon pomacima od prihvaćenih normi, godine 1912. doveo je na pozornicu prvu pjevačicu (Shovkat Mammadova) koja je nastupila nepokrivena velom.

lej2

Godine 1931. osnovao je orkestar tradicionalnih glazbala, a kako bi unaprijedio glazbeni život, pozvao je prve strane učitelje glazbe i objavio prvu publikaciju o glazbenoj teoriji u Azerbajdžanu.

Također je autor azerbajdžanske himne (1918.) i njezine inačice (1945.) iz doba SSSR-a (od 1991. pjeva se prvotna).
Priča o Lejli i Madžnunu (Leyli @ Majnun) izvire iz drevne (7.st) arapske priče o nesretnoj ljubavi pjesnika Qaysa i njegove rođakinje Layle.

Naime, iako su odrasli zajedno, njihove planove o bračnom životu osujećuju djevojčini roditelji udavši ju za drugoga.
Qays privržen djevojci (majnun znači opsjednut) postaje duboko nesretan i odlazi u pustinju.
Vrijeme ipak ne liječi ljubavne boli, pa nakon što ona umire slomljena srca, došavši na njezin grob, umire i Majnun.

Perzijski pjesnik Nizam Ganjavi (1141.-1209.) piše o nesretnim ljubavnicima, a nekoliko stoljeća kasnije i Muhammada Fuzulija (1494.-1556.) čija poema inicira već spomenuta opera.

lej3

Lutkari su rado koristili marionetsku tehniku pri izvedbi opernih djela (neka su se kazališta za to specijalizirala), pa smo u našoj sredini već imali prilike vidjeti takve gostujuće predstave (domaću produkciju očekujemo kada stasa nova generacija hrvatskih lutkara, jer je sadašnjima veteranima to istinska „tlaka“).

Gostovanje Marionetskog kazališta iz Bakua s predstavom koju prati drugačija glazba i lutkama čija je estetika istovremeno bliska i pomalo egzotična, neosporni je doprinosi spoznaji da smo slični u svojim različitostima.

Uostalom, mi također umiremo zbog nesretne ljubavi, zar ne?

Fotografije: Eva Abilova

olga-vujovic-200Piše: Olga Vujović
Povjesničarka umjetnosti i komparatistica književnosti