Oznaka: Olgine recenzije
Krležina Leda u Šibeniku – Aurel: „Ona specifična gnjiloća naranče…“
Koliko god redatelji istraživali ili na poseban način „iščitavali“ Krležine drame i uporno posezali za manje izvođenim tekstovima, publika voli one iz takozvanog glembajevskog ciklusa.
Na riječi uzvraća slikama
„Počela sam s princezama i zmajevima, a onda….“ napisala je češka ilustratorica i grafičarka Renata Fučikova
Onaj koji je došao
U zagrebačkoj galeriji SC postoji ciklus izložbi „Oni dolaze“ namijenjen mladim likovnim umjetnicima
Sjedila sam za mašinom….
U palači Herzer, jednom od izložbenih prostora Gradskog muzeja Varaždin, postavljena je od 28.11.2018.- 31.3.2019. izložba „100 ljeće tekstila“ koju je muzeološki osmislila (sa suradnicima) Spomenka Težak a prostorno oblikovao Andrija Večenaj.
Gerila iz dvorišta
Voljnije uprizoruju nove tekstove takozvana rubna kazališta, nego ona velika i važna, obilato praćena financijama i medijima.
Who the Fu*k is Biba?
Inteligentno poigravanje stereotipima! Pročitavši naslov nove predstave B Glad produkcije, takozvane dramatične komedije „Who the Fu*k is Biba?“ (14.2.2019., Ludilište Luda kuća, bivše zagrebačko kino „Mosor“), pitala sam se „Why the Fu*k?“ nisu izabrali ime koje se može napisati bez zvjezdice, odnosno pročitati bez zadrške u javnim medijima.
Dobar početak dobrih susreta
Nakon krike i vike vezane uz kazališne programe, nekada kultnog zagrebačkog kazališta Teatra &TD, a danas prostora za više ili manje uspješna kazališna (dramska i plesna) istraživanja, dolaze pozitivne proljetne vibracije:
„Kad se male ruke slože…“
Tvrdnja da je umjetničko stvaralaštvo samotan i samozatajan čin nije baš uvijek posve točna, osobito ne kada se radi o glazbenicima, glumcima, plesačima odnosno izvođačima.
Ni prijatelj ni brat
Staklenke razdora…
Što povezuje kazališnu redateljicu Marinu Petković Liker i plesnu umjetnicu Sonju Pregrad?
Ako ljubiš nitko ti ne može ništa
Često razmišljajući o nekadašnjim, meni dragim kazališnim predstavama, onima koje su mi ostale u srcu i umu, statistički sam prepoznala da se vrlo često radilo o istom redatelju – Bošku Violiću.
