Vatreni ljetni sveci – sveti Ilija i sveti Lovro

Zagrebačka nadbiskupija teritorijalno se ne podudara sa zagrebačkom županijom, pa na popisu župa nalazimo neka mjesta koja su prilično udaljena od upravnog središta (ali i međusobno).

Uz turističku agenciju (Croatia Open Land) i Dubravka Halovanića (njegovim angažmanom začeo se Muzej Domovinskog rata Karlovac na Turnju) mogla sam u jednom danu obići crkvu sv Ilije u Lipniku (nadomak lijepog i zapuštenog Wasserburga Ribnik) i crkvu sv Lovre u Vivodini.

sv ilija freske

Sveti Ilija starozavjetni je prorok (9.st prije Krista) i simbol borca za pravu vjeru u doba kada je kralj Ahab odbacio vjeru u Jahvea i okrenuo se Baalu.

Kako je zapisano u Svetom pismu, sveti Ilija nije preminuo nego je uznesen na nebo: „Podignut u vihoru ognja u kolima s plamenim konjima“, a kako, prema predaji, vlada olujama i gromovima dobio je naziv Gromovnik (zaštitnik je zrakoplovaca i čuvar od oluje, gromova i vatre, a slavi se 20.srpnja).

sv ilija oltar sveti ilija

Na glavnom oltaru crkve u Lipniku nalazi se slika Jakova Šašela (1832.-1903.) naslikana 1902. na kojoj se sveti Ilija odvozi kolima na nebo.
Rođen u austrijskoj Koruškoj kao Jakob Schaschel, završio je puškarski zanat i nakon povratka iz katoličke misije u Africi (1853./54.) u Novom Mestu otvorio vlastitu puškarsku radionicu.

Istovremeno radi i kao „učitelj risanja“, ali 1857. seli u Karlovac gdje nastavlja sa slikanjem, pa njegove slike ulaze u hrvatsku slikarsku baštinu.

Kuriozitet vezan uz lipničku oltarnu sliku nije u prikazu Gromovnika, već u činjenici da se može podići i razotkriti skulpture koje daju sasvim drugačiji izgled oltaru

Najstariji dio lipničke crkve sv Ilije je sakristija iz 1673. (prvi spomen župe je 1334.), međutim rekonstrukcijom i proširenjem od 1770. do 1774. crkva dobiva današnji (barokni) izgled s tornjem na pročelju.

sv ilija otraga

Kako piše na zapisu unutar crkve, posvetio ju je 9.7. 1780. zagrebački biskup Josip Galjuf (1722.-1186.).
Drugi zapis kazuje da je crkva oslikana 1914. u doba župnika Nikole Belavića, te da je slikar bio Lovro Sirnik (1877.-1952.). Sirnik je rođen u okolici Ljubljane, ali se 1900. doselio na Trški Vrh (pokraj Krapine) gdje oslikava ovo poznato hodočasničko svetište.

Iako je slikao na platnu i drvenoj podlozi, najpoznatiji je po „zidnim slikarijama“, koje u potpunosti prekrivaju zidove crkve u Lipniku.
U crkvi je postavljena ploča posvećenu 300-oj obljetnici pogibije teologa i mislioca Juraja Križanića (18617.-1683.) rođenog u plemićkoj kuriji Obrh kraj Lipnika.

sv lovro crkva

Suze svetog Lovre

Do crkve svetog Lovre u Vivodini vodi veliko stubište, a prije ulaska u crkvu prolazi se pokraj oslikanog vanjskog zida na kojem je domaći slikar Zlatko Guštin naslikao svetog Lovru okruženog s 27 ljudskih figura, tako simbolično prikazujući 27 okolnih sela.

Španjolski đakon Lovro (225.-258.) živio je u doba rimskog cara Valerijana (200.-260.), brinuo za crkveno blago (kao arhivar postao je zaštitnik knjižničara) i za siromahe.

Kada je došlo do novog progona kršćana i kada je pogubljen papa Siksto II (258.), od Lovre se tražilo da izruči blago. On ga je nastojao što više podijeliti sirotinji, a pred cara je doveo slijepe, bolesne i siromašne govoreći da su oni istinsko crkveno blago.

sveti lovro oltar

Uoči smrti, Lovru su pekli su na roštilju, na što je on rekao: „Ova strana je gotova, okrenite me i zagrizite“ (prema drugoj verziji: „Na jednoj sam strani pečen, okrenite na druge“), pa je tako proglašen zaštitnikom komičara, mesara i kuhara (pivara i vinara).

Dan njegove smrti je 10.kolovoza, pa kako su sredinom ljeta meteori (Perzeidi) jako aktivni, njihovo „padanje“ se naziva „suze svetog Lovre“.

Župa svetog Lovre u Vivodini spominje se 1321., crkva je izgrađena u razdoblju 1753.- 1757., a obnavljana je 1941. i 2002.

Na glavnom oltaru stoji kip svetog Lovre okružen svetim Stjepanom i svetim Vinkom, duž zidova je još nekoliko bočnih oltara, zidove krase zidne slike medaljonskog tipa, dok su na prozorima vitraji.

sv lovro reljef bakar

Posebnost unutrašnjosti su dva velika bakrena reljefa, radovi Željka Marekovića, izrađeni u spomen Lovre Puleza i Ivana Radoša, na kojima su prikazani život blaženog Alojzija Stepinca (1898.-1960.) i zavjet Majke Božje.

Obilazeći mjesta dvojice, u narodu, omiljenih svetaca, svetog Ilije kojeg slave poklonici kršćanske, islamske i židovske vjeroispovijesti i svetog Lovre koji nas nuka da romantično gledamo noćno nebo, shvatila sam koliko malo poznajem povijest Lipnika i Vidovine, kako nikada nisam čula imena, u toj sredini, relevantnih umjetnika i kako velike cjeline nastaju pomnim slaganjem detalja.

Foto. Goran Gazdek

olga-vujovic-200Piše: Olga Vujović
Povjesničarka umjetnosti i komparatistica književnosti