Pod nazivom „Kritička retrospektiva, 1974.- 2020.“ u zagrebačkoj Modernoj galeriji postavljena je izložba (15.9. – 25.10. 2020.) medaljara i autora malih plastika Damira Mataušić (1954.).
Medaljama se bavi „od malih nogu“ inicijalno zaslugom oca gravera Vladimira Mataušića (1924.-2011.), pa je logično da je školovanje na ALU u Zagrebu završio u kiparskoj klasi vrsnog medaljara Želimira Janeša (1916.-1996.).
„U početku bijaše Medalja“ ističe Tatijana Gareljić, autorica teksta u katalogu prateći Mataušićev rad od raznovrsnih medalja, kovanica i počasnih lanaca, preko naglašeno maštovitih i duhovitih „slobodnih figuralnih kompozicija“ izvedenih kombinacijom različitih materijala (drvo, metal, staklo) do sakralnog opusa (zagrebačka crkva sv. Augustina Kažotića, đakovačka kapelica KBF-a) i javnih spomenika (omišaljski Privez, maketa „Pozdrav Zagrebu“ u središtu grada i „Bumbina livada“ na jezeru Bundek, „Zrno soli“ u Solinu).
Bez obzira čega se prihvatio, Mataušić pokazuje visoku zanatsku umješnost, domišljato povezivanje materijala i motiva, a čini mi se da su najuzbudljivije male plastike.
Ciklus „Drvo dječjih sanja – četiri godišnja doba“ (1998.) čine četiri obojane ljupke male plastike (120 x 80 x 150 mm) koje su podjednako u funkciji uresa i moguće (berem mentalno) igračke (možda malo bodu listići!).
Iste su godine nastale (meni izrazito drage) figure koje predstavljaju neku radnju (“Plivač“, „Ronilac“) ili izmaštanu kreaturu („Ko eroplan“, „Pegaz“).
Ciklus od petnaest skulptura vezanih uz atmosferske pojave („Vrijeme fjakasto“, „Vrijeme proljetno“, „Vrijeme oblačno“ i slično) gledane kroz ljudsku vizuru (prozor), među dotadašnje materijale uvrštava staklo (2001.).
Uz opremu crkvenih interijera, Mataušić osmišljava i samostalne reljefe s biblijskim motivima, ali kao svojevrsnu protutežu, istovremeno (2010.) nastaje plastika „Baccanalia“, apsurdna zoomorfna tvorevina.
Bez obzira stvara li malu ili veliku plastiku, Mataušić pokazuje istu predanost prema motivu i u izradi, podjednako emitirajući radost stvaranja.
Fotografije: Goran vranić i Stanko Vrtovec
Piše: Olga Vujović
Povjesničarka umjetnosti i komparatistica književnosti
