Pripovijetke su kratke, jer su grube i brutalne!
„Europea u dvorištu“ naziv je za susrete europskih spisatelja i zagrebačkih čitatelja u malom ugostiteljskom prostoru slikovitog imena „U dvorištu“ (u središtu Zagreba) koje osmišljava nakaldnička kuća „Ljevak“.
Razgovor je obično vezan uz prijevod autorove knjige (često prvo pojavljivanje na hrvatskom jeziku), ali i uz njegov život ili situaciju u zemlji iz koje dolazi. Turska spisateljica Çiler İlhan (1972.) došla je sa zbirkom kratkih ( izrazito kratkih priča) priča „Izgon“ (prijevod Anđelko Vlašić, Naklada Ljevak, 2016.) za koju je 2011. dobila Nagradu Europske unije za književnost. Priče su najčešće izazvane viješću u novinskoj Crnoj kronici, nakon čega ih autorica pretvara u književnu formu, dodajući uzrok i posljedicu, odnosno odgovarajuće likove. Nerijetko se radi o obiteljskom nasilju , posebice nad ženskim članovima, koje su prema tradicionalnim shvaćanjima „ukaljale obiteljski čast“.
İlhan smatra da je „Obitelj mjesto gdje se stvari mogu popraviti“, a ubojstva prikazana kao samoubojstva gotovo nikada nisu bila podvrgnuta etičkim propitivanjima. Zbirka je podijeljena u tri velike cjeline: „Zločin“, „Osveta“ i „Krik“ što pokazuje da se radi o doista mučnim temama. Govornik može biti zločinac ili žrtva, vrlo često žena, ali isto tako muškarac ili životinja… U priči „Srebrenica“ govori sama lokacija optužujući srpske koljače, ali i zaštitnike, nizozemske vojnike Ujedinjenih naroda. Stilski gledajući, İlhan bismo mogli opisati kao realističnu pripovjedačicu naglašeno ekonomičnog izraza – kratke rečenice, jezgroviti opisi i precizna karakterizacija likova. Prema vlastitim riječima ,“ piše istinu i misli da je to jedini put“, čime ujedno pokušava „ponuditi hladan novinarski pregled, pri čemu daje glas onima koji šute“.
Tematski, zbirka „Izgon“ djeluje nam vrlo blisko, jer sličnih priča nalazimo u „vlastitom dvorištu“, no poredane ovako u neprekinutom nizu jedna uz drugu, izazivaju potresenost gotovo mučninu. Prva i posljedna priča u knjizi nazvane su jednako „Zobar i Baša“, ali dok početna ima nadnaslov „Izgon“ , iznad posljednje piše „Povratak“, čime Çiler İlhan ipak (valjda) daje tračak nade svojim izmučenim junacima.
Piše: Olga Vujović
Povjesničarka umjetnosti i komparatistica književnosti