Već deset stoljeća hodočasnici završavaju svoj Put svetog Jakova u Finisterri, kraju svijeta. Tada se i mislilo da je Finisterra kraj svijeta, ali glavni razlog dolaska je bila školjka sv. Jakova.
Na plaži u Finisterri, hodočasnici bi tražili tu školjku i ponijeli je sa sobom kao dokaz završetka hodočašća.
Također, na punti gdje je sada svjetionik, zapalili bi komad svoje odjeće u znak pročišćenje i zahvalnosti Bogu na uspješno obavljenom hodočašću.
Danas kod svjetionika je postavljen nulti kilometar, vatra nije zabranjena, ali nije preporučljiva no jedno je i dalje isto, veličanstveno, kao i prije deset stoljeća. Zalazak sunca je nezaboravan.
Stijene su strme, vjetar je jak i puše nonstop, a ljudi se rašire po tom malom prostoru. Dolje, stotinjak metara ispod Atlantski ocean se pjeni, šumi, udara u stijene i pogledom se gubi do horizonta. A tamo, na horizontu, sunce polako ulazi u more.
Naravno da sam sve pripremio da zapalim vatru i izgorim čarape no vjetar je bio toliko jak da sam skoro odustao. Ipak, uz Njegovu pomoć mi je uspjelo, čarape su izgorjele i otišle u pepeo. Poslije, na plaži, našao sam i moju školjku tako da mogu reći da sam ispoštovao tradiciju.
Piše: Ivica Bota
