Novi nalazi na izložbi Aquae Iasae početkom prosinca u Arheološkom muzeju u Zagrebu.
Nakon opsežnih konzervatorsko-restauratorskih radova, veći dio novih nalaza prikazan je 2014. godine na izložbi u Cankarjevom domu u Ljubljani, a od prosinca 2015. godine izložba će biti predstavljena u Arheološkom muzeju u Zagrebu.
Rimsko naselje AQUAE IASAE – kompleks rimske arhitekture u gradskom parku
Na prostoru današnjeg grada Varaždinske Toplice, od 1.do 4. st. nalazilo se rimsko naselje Aquae Iasae, poznato širom Rimskog Carstva po izuzetno ljekovitoj termalnoj vodi. Arheološka istraživanja koja od 1953. godine provode stručnjaci Arheološkog muzeja u Zagrebu, pokazala su da je na prostoru današnjeg gradskog parka, oko izvora termalne vode bio izgrađen javni dio rimskog naselja. Kompleks se sastojao od svetišta – hramova s trjemovima izgrađenih oko izvora termalne vode te kupališnog dijela koji čine zgrade kupališta s bazenima i bazilikom. Najbolje su sačuvani objekti iz doba cara Konstantina, ponegdje s visinom zidova i do 3 metra te zidnim slikarijama i podovima, sačuvanim ispod slojeva travertina koji su se nataložili kao posljedica nekontroliranog razlijevanja termalne vode iz izvorišta u razdoblju nakon rimskog vremena.
Intenzivno korištenje termalnog izvora tijekom četiri stoljeća bilo je presudno za razvoj rimskog naselja Aquae Iasae kao lječilišnog i kultnog središta u ovom dijelu Rimskog Carstva, a isto tako i danas grad Varaždinske Toplice kao turističko-lječilišni centar zahvaljuje svoj razvoj upravo ljekovitoj termalnoj vodi koja se i dalje uzima iz istog izvora.
Kip božice Minerve
Tijekom arheoloških istraživanja prostora svetišta 1967. godine, u jednom od hramova pronađena je skulptura božice Minerve s postamentom s natpisom. Radi se o izuzetnom umjetničkom djelu nastalom u 2.st., koji se može uvrstiti u najreprezentativnije spomenike iz rimskog vremena na tlu današnje Hrvatske. Skulptura je izrađena od mramora alpskog porijekla i najvjerojatnije je nastala u jednoj od radionica tzv. noričko-panonskog umjetničkog kruga odnosno na prostoru rimskih gradova Celeija (Celeia, današnje Celje), Petovijo (Poetovio, današnji Ptuj) ili naselja Aquae Iasae.
Skulptura je izložena u Zavičajnom muzeju u Varaždinskim Toplicama.
Rimski izvorišni bazen
Nastavak arheoloških istraživanja uslijedio je krajem 90-tih godina prošlog stoljeća, kada se pristupilo iskopavanju prostora neposredno uz izvor termalne vode. Prije ovih istraživanja postojale su samo pretpostavke o izgledu rimskog izvorišta pa je veliko iznenađenje bilo kada su se počeli nazirati zidovi izvorišnog bazena veličine oko 13 x 8 m. Istraživanja su pokazala da je riječ o konstrukciji u obliku pravokutnog bazena sa zidovima visine oko 2,5 m. Nakon što su izvađeni slojevi blata te ugašene pumpe korištene u vrijeme istraživanja, prvi put nakon rimskog vremena termalna je voda ispunila izvorišni bazen.
Veliko arheološko otkriće 2011. i 2012. godine
Pronalaskom izvorišnog bazena smatralo se da su otkrivene sve tajne ovog lokaliteta, međutim, istraživanja što su uslijedila 2011. i 2012. godine donijela su otkrića kojima se nitko nije nadao. Pokazalo se da su za popravke izvorišnog bazena u 4. stoljeću korišteni stariji natpisi, reljefi, pa čak i skulpture koje su, kao običan građevinski materijal, poslužile za gradnju i zatrpavanje. Pronađeno je više od 50 žrtvenika, natpisa i reljefa, a u samom izvorištu oko 17 000 rimskih kovanica što su kao zavjetni darovi bili bačeni u termalnu vodu. Ovi su nalazi nepregledni izvor novih informacija o životu svetišta uz termalni izvor, o božanstvima koja su štovana, popratnim ritualima, ali i o ljudima koji su posjećivali ovo lječilište i nadali se ozdravljenju. Uz već prije poznate dedikacije nimfama, Dijani, Fortuni, Minervi i dr. u novije vrijeme nađeni su i natpisi posvećeni Asklepiju i Higiji, Apolonu, te Izidi i Serapisu, a što potvrđuje da je kultni karakter ovog prostora razvijan na štovanju raznih božanstava vezanih uz liječenje i ozdravljenje. Među novim nalazima posebno se ističe mramorna skulptura boga Apolona, nastala vjerojatno poč. 3.st. Prisustvo Apolona, kao boga liječenja, potpuno je logično u ovoj vrsti svetišta, dok nalaz njegove skulpture pokazuje da je štovan i kao bog Sunca te proroštva. Mogućnost da je ovo svetište bilo i proročki centar zapravo i ne začuđuje s obzirom na plinove i pare što su se izdizale iz vrućeg izvora.
Uz dopuštenje: Arheološki muzej u Zagrebu (sve fotografije)
