Kad se dvije  ruke slože….

53. PIF – međunarodni festival kazališta lutaka trajao je dan kraće (18.-23.9.2020.) od planiranog, ali je završio na očekivani način: dodjelom nagrada i predstavom studenta Akademije za umjetnost i kulturu u Osijeku.

Ovaj puta se predstavio Toni Leaković (3. godina studija glume i lutkarstva, mentor Hrvoje Seršić) s predstavom „Bračne muke iz vizure ruke“ za koju je scenografiju smislio Ivica Leaković.

U naslovu je sadržana suština izvedbe i teme: dvije ruke kao mladi bračni par i njihov zajednički život u kojem se isprepliću ushiti, nerazumijevanje i netrpeljivost koji vode razmiricama, zamalo krahu, da bi u konačnici (autor je ipak optimistični mladi čovjek) trijumfirao sretan kraj.

PIF53-2020-x-off-HR-Osijek-Akademija-Toni_Leakovic-BRACNE_MUKE_IZ_VIZURE_RUKE-IMG_5747

Početna scena je neposredno nakon dolaska mladenaca u stan: ona je u vjenčanici (bijela rukavica), on ima prsten i sat.

Prvi nesporazum nastaje oko poklona njezine majke odnosno gdje objesiti darovanu sliku (on još zanesen i zaljubljen popušta). Niz duhovitih replika popraćenih jasno oblikovanim pokretima (nisam znala da ruke zbilja imaju karakter, dapače lice!) vrlo vješto i uvjerljivo dočaravaju poznate scene (svako zajedništvo obiluje istovjetnim ili sličnim).

Izuzetno je duhovito njezino domišljanje kako mu reći da im u posjetu dolazi njezina majka ili njegov izlazak iz kupaonice, pri kojem on misli da je ona zabezeknuta njegovim seksi izgledom, a ona se zapravo užasava jer on moči podne pločice….

PIF53-2020-x-off-HR-Osijek-Akademija-Toni_Leakovic-BRACNE_MUKE_IZ_VIZURE_RUKE-IMG_5762

Vrijeme odmiče i tenzije rastu, pa tako sitnice izazivaju buru nezadovoljstva.
Ona „skida“ prsten, zapošljava se usprkos njegovom protivljenju, svađe postaju svakodnevica i on odlazi.

No, kao što sam već naznačila, čiča miča, sretno završava priča!
Izvedbu na gotovo dramatični način prati pjesma „Otok“ Darka Rundeka.

Brojni detalji vješto posloženi u izvrsnoj i funkcionalnoj scenografiji pomno su i odgovorno odabrani kako bi prikazali zbivanja (kada se ona uređuje za poslovni razgovor koristeći, logično, turpijicu), odlike likova (crveni nokti „ženske“ ruke) i odnose između njih dvoje, tako da zaboravljamo da se radi tek o – rukama.

Pred nama su istinski ljudi i autentične situacije (bez obzira na stereotip) pa kada se na kraju predstave pojavi izvođač s ostalim dijelovima tijela, gotovo se začudimo.
Domišljatost i duhovitost rese ovu lutkarsku izvedbu … pa da, ruke su lutke.

Fotografije: Ivan Špoljarec

olga-vujovic-200Piše: Olga Vujović
Povjesničarka umjetnosti i komparatistica književnosti