U središtu Virovitice, na travnjaku na kojem vlada priličan krkljanac uzrokovan obiljem razno-raznih objekata, poput predimenzionirane drvene ljudske figure, vertikalnih glazbenih cijevi i klupice (a o zgradama koje se „naviruju“ da i ne govorim) nalazi se „virovitički meteorološki kamen“ (ideja Stjepan Kapoli), najpouzdaniji mjerni instrument na svijetu.
Iz izgleda je jasno da se radi o kamenu obješenom na lancu, a natpis na tabli obavještava da se radi o kamenu iz Ođenice (2011.).
Budući da nisam iz Virovitice i, prva mi je pomisao bila da je navedena lokacija neka šala, no ubrzo sam spoznala da se radi o rječici respektabilne duljine od preko 13 kilometara između izvora (virovitičkih Ribnjaka podno Bilogore) i ušća u Dravu, te da je kamen zacijelo pomno odabran znanstvenom metodom.
Naime, meteorologija kao znanost o Zemljinoj atmosferi i promjenama u njoj seže još u antiku, točnije od Aristotelove studije „Meteorologica“ iz 340.godine pr.n.e. u kojoj se ovaj čuveni filozof i učenjak bavi pojavama iznad tla.
Kao izvor riječi najčešće se navodi grčki izraz meteoron – pojave na nebu, ali negdje se može naići i na pojam meteoros- lebdi u zraku, pa kako se radi o pojavama iznad Zemljine površine, oba su pojma prihvatljiva.
Za proučavanje promjena u atmosferi izuzetno su važna mjerenja, pa nova faza nastupa sredinom 17. stoljeća pronalaskom barometra, higrometra i termometra (za mjerenje tlaka, vlažnosti i temperature zraka) čime se definiraju znanstveni temelji.
Meteorološka mjerenja omogućuju prognozu vremenskih uvjeta, što postaje važna društvena kategorija, jer se zbivanja na otvorenom počinju ravnati prema predviđanjima meteorologa.
Najave vremenskih prilika se mudro nazivaju prognozama, čime meteorolozi sa sebe „skidaju“ odgovornost u slučajevima kada se njihove riječi ne obistine.
Budući da su zbivanja u atmosferi ponekad nepredvidivo turbulentna, a mjerenja u mjernoj stanici odgovaraju samo lokalnoj situaciji, meteorolozi često izazivaju ljutnju ili sprdnju.
S druge strane, koliko god puta zaključili da „pojma nemaju“ i dalje ih pomno slušamo, nosamo kišobrane ili odlazimo na piknike.
Promatrajući zbivanja u prirodi i sami prepoznajemo neke znakove koji navještaju ružno vrijeme, poput lastavice koje nisko lete ili žabe koje mahnitaju na obali potoka: u oba slučaja radi se o mušicama koje se spuštaju prema tlu zbog povećane količine vlage u zraku, što nagoni spomenute „predatore“ koji se njima hrane, da se prilagode novoj situaciji.
Dobro je poznata kućica u kojoj se izmjenjuju dama sa suncobranom i gospodin s kišobranom ovisno o vremenu (vezani su preko vlasi koja je higroskopna), žabica gatalinka u staklenki ili reumatična osoba: svi oni predviđaju vrijeme (kao i životinje u prirodi), ali kratkoročno!
Internetske prognoze (omiljena norveška) itekako znaju promašiti (ipak je tu nezaobilazni ljudski faktor), tako da prognoza i dalje ostaje svojevrsni čiribu-čiriba.
Ali zato je „virovitički meteorološki kamen“ savršeni pokazatelj, čak i nekih situacija koje nisu isključivo vremenske
Pa pogledajmo to savršenstvo bez mane:
KAMEN SE LJULJA – NEVRIJEME
KAMEN JE MIRAN – NEMA VJETRA
KAMEN JE MOKAR – KIŠA
KAMEN JE SUH – NEMA KIŠE
KAMEN SE NE VIDI – MAGLA
KAMEN BACA SJENU – SUNČANO
KAMEN JE BIJEL – SNIJEG
KAMEN JE PAO – POTRES
KAMEN JE NESTAO – OTUĐEN
Koliko god često dođem u Viroviticu, ne propustim navratiti do „meteorološkog kamena“ koji postojano pokazuje vrijeme i tako će biti, nadam se, „dok je svijeta i vijeka“.
Fotografije: Goran Gazdek
Piše: Olga Vujović
Povjesničarka umjetnosti i komparatistica književnosti
