Život posvećen obitelji, umjetnosti i prijateljstvu.
Priču o Zbirci Anke Gvozdanović započet ćemo ovaj put na drugi način; na ovome mjestu nećemo govoriti o arhitekturi i unutarnjem uređenju palače ili o umjetničkim djelima koja se u njoj čuvaju, nego ćemo pokušati sažeto ispričati priču o ljudima koji su joj udahnuli dušu svojom širokom kulturom, vedrinom, čovjekoljubljem i gostoljubivošću.
Plemićka obitelj Gvozdanović potječe od uskoka koji su doselili u Žumberak; njihov grb i rodoslovlje objavljeni su u relevantnim priručnicima kao što su Der Adel von Kroatien Ivana Bojničića i Hrvatski biografski leksikon.
Vlasnik palače, pravnik i posjednik Dragutin pl. Gvozdanović Grabarski (1851.–1926.) bio je ponosan na svoje podrijetlo i ugledne pretke među kojima su bili vitez Reda Marije Terezije Karlo Pavao; podmaršal Vid koji je dobio titulu baruna za vojne zasluge; doktor teologije i filozofije Atanazije, generalni vikar grkokatoličke križevačke biskupije, te Dragutin stariji (otac), sudac i veliki župan požeški. Sa suprugom Marijom, podrijetlom iz nizozemske plemićke obitelji Reeh, otac je osim najstarijeg Dragutina imao još sina Kornela te kćeri Matildu, Herminu i Marinu, koja je postala poznata operna pjevačica. Dragutin Gvozdanović mlađi odrastao je u toplom obiteljskom okruženju uz roditelje, brata i sestre s kojima se dobro slagao. Studirao je pravo u Beču i u Zagrebu, kratko vrijeme službovao kao pripravnik u odvjetničkom uredu Šram, a potom se posvetio upravljanju posjedima među kojima se navodi Stražeman kod Požege. Bio je osobni tajnik grofice Klotilde Buratti, rođ. barunice Vranyczany Dobrinović (1838. – 1912.), koja je živjela u palači Dverce, i upravitelj svih njezinih imanja. Aktivno je sudjelovao u radu Hrv. slav. gospodarskog društva u Zagrebu kao dugogodišnji član Upravnog odbora.
Godine 1881. postao je članom Kluba Kvak, zagrebačkog društva za razbibrigu koje je osnovano 1879. i djelovalo do 1941. godine. Jedan od sedmorice osnivača bio je popularni komediograf Julije Šenoa, manje poznati brat književnika Augusta Šenoe. Tijekom 45 godina članstva u tom veselom društvu Dragutin je revnosno dolazio na sastanke koji su se održavali svake subote u Demetrovoj 3, iskreno se radovao uspjesima klupskih prijatelja te je u neobjavljenoj povijesti Kluba zapisano da iznimno 1926. godine nije održana zabava na Silvestrovo i to zbog smrti omiljenog člana Kvakice (bio je to Dragutinov klupski nadimak).
Kvakači su bili pripadnici kulturne i društvene elite tadašnjeg Zagreba, a o njihovu djelovanju pisale su s različitih aspekata ugledne autorice Giga Gračan, Antonija Bogner Šaban, Nada Bezić, Mira Kolar-Dimitrijević… Za klupske sastanke i zabave Kvakači su napisali i skladali mnogo parodija, kupleta, popijevaka, a objavili su i svoja pravila s obrednikom. U sjedištu Kluba bilo je zabranjeno govoriti o politici i religiji, a predsjedavajući se mijenjao na svakom sastanku. Žene nisu mogle postati članicama Kluba; bile su pozivane kao gošće samo dvaput godišnje – na Poklade i na Silvestrovo. To međutim ne znači da se ovo veselo društvo nije neobavezno sastajalo i na drugim mjestima, gdje su i žene bile dobrodošle.
Nakon doseljenja u Visoku 8 (u 2. desetljeću 20. st.) i ženidbe s Ankom rođ. Busch (1919.) Dragutin Gvozdanović počeo je pozivati prijatelje iz Kluba Kvak u svoju palaču na večere i zabave. Tu lijepu tradiciju nastavila je Anka Gvozdanović i nakon suprugove smrti te su je 1929. godine proglasili začasnom članicom.
Priču o Zbirci Anke Gvozdanović govoriti će se na drugi način; govoriti će se o ljudima koji su joj udahnuli dušu svojom širokom kulturom, vedrinom, čovjekoljubljem i gostoljubivošću.
Fotografije: naslovna i unutar teksta – Vedran Benović
Autorica teksta: Silvija Brkić Midžić, kustosica, voditeljica Zbirke Anka Gvozdanović
Galerija slika
