Čuđenje, oduševljenje, zgranutost ili zabezeknutost tek su dio lepeze izraza koji se dadu čitati na licima posjetitelja Belgijskog paviljona u Giardinima na 58. Venecijanskom bijenalu, međunarodnoj izložbi suvremene umjetnosti (11.5.-24.11.2019.) prilikom razgledavanje izložbe „Mondo cane“ koju su osmislili Jos de Gruyter i Harald Thys.
Napučivši središnji paviljonski prostor automatiziranim lutkama ljudske veličine koje prikazuju različite obrtnike pri svakodnevnom radu (na tradicionalan, folklorni način), oni su stvorili utopijski svijet čistoće i sklada (potencirano slikama i crtežima arkadijskog ugođaja povješanim po zidovima).
Oko spomenutog središnjeg prostora, nalaze se bočni manji prostori odvojeni rešetkama i ispunjen figurama iz sasvim drugačijeg svijeta: blijedih lica i čudnih grimasa, to su predstavnici psihotičnih i bolesnih.
Cijeli prostor ispunjavaju zvukovi vezani uz „djelatnost“ pojedinog lika, ali intenzitet i vrsta zvukova također ovise o gibanju posjetitelja (čime se postiže dodatni realistički ugođaj).
Svijet sklada i svijet grubosti postoje usporedno, jer jedan bez drugog ne bi stvarali cjelinu, pa boravak u ovom paviljonu čini pravu „Zemlju čuda“.
Paviljon Belgije dobitnik je Posebnog priznanja za nacionalni paviljon jer je kreirajući dvije usporedne stvarnosti „na duhovit način osmišljen alternativni pogled na socijalne odnose vidljive u cijeloj Europi“.
Nesumnjivo, ono što se može vidjeti u Paviljonu, podjednako je smiješno i strašno.
Uostalom, kao i svijet oko Paviljona.
Foto: Nick Ash
Piše: Olga Vujović
Povjesničarka umjetnosti i komparatistica književnosti
