Tekstualno i likovno zanimljiva knjiga „Carlotta Grisi – baletna diva iz Vižinade“ autorice Elene Poropat Pustijanac (izdanje Općina Vižinada, Zajednica Talijana Vižinada, 2023.) prati životopis plesačice koju u povijesti baleta nazivaju „prvom Giselle“ jer je na praizvedbi u Parizu 1841. plesala naslovnu ulogu u ovom romantičnom baleta za koji je glazbu skladao Adolphe Adam, libretisti su bili Jules-Henri Vernoy de Saint-Georges i Teophile Gautier, a koreografi Jean Coralli i Jules Perrot.
Carlotta Grisi ( 1819.- 1899.) se rodila u Visinadi jer je otac geodet „radio na prvoj katastarskoj izmjeri u Istri“ ali osim zapisa o Carlottinom krštenju nema drugih tragova o boravku obitelji Grisi u Istri.
Prema Gautierovim zapisima (kao pjesnik bio je nadahnut njezinom ljupkom pojavom, kao kritičar skladnim plesom) Carlotta je rođena u istom krevetu u kojem je spavao car Franjo I kada je posjetio Istru što ga je potaknulo na naziv „plesna carica“.
Obitelj odlazi u Milano i budući da Carlottu sa sedam godina upisuju u plesnu školu pri Teatru all Scala, jasno je da život u ljupkom istarskom gradiću nije mogao previše utjecati na njezino odrastanje. Pokazavši izuzetnu darovitost, Carlotta po završetku školovanja odlazi na plesnu turneju po Italiji i na zadnjoj dionici, u Napulju, upoznaje poznatog plesača i koreografa Julesa Perrota (1810.-1892.) kojem postaje učenica, plesna partnerica, a vremenom i ljubavna družica (kći im se rađa 1837.).
Putuju po europskim gradovima (od 1836.) a kada se 1840. vrate u Pariz, Carlotta potpisuje ugovor s pariškom Operom. Sljedeće godine pleše u Donizzettijevom komadu „La Favorite“ u Perrotovoj koreo- grafiji.
Plesni partner joj je Lucien Petipa (1815.-1898.), brat čuvenog koreografa Mariusa, s kojim od tada vrlo često pleše. Očarani Gautier između ostalog piše: „(…) To je snaga, lakoća, mekoća i originalnost koja je na prvi pogled stavlja između Elssler i Taglioni ( najveće balerine onog vremena, op O.V.) i tu se prepoznaje Perrotov rad. Uspjeh je potpun i trajan. Ples je pun ljepote, mladosti i talenta – tog predivnog trojstva.“
Poropat Pustijanac opisuje nastanak baleta „Giselle“ i odjeke izuzetnog Carlottinog uspjeha, te vrlo uspješnog baleta „La peri“ (1843.). Tekst prate zanimljive ilustracije koje barem donekle mogu dočarati Carlottin lik.
Budući da se Carlotta Grisi mnogima sviđala, nije bila bez obožavatelja pa uz plesnu karijeru, pratimo i njezin intimni život (Perott, Lucien Petipa) jer su oni očito nerazdvojni. Drugu kćer dobila je 1855.u vezi s princem Leonom Radziwillom, na čiji se nagovor povukla sa scene i nastanila u Ženevi. Pokopana je na groblju Chatelaine.
Iako je autorica podrobno opisala karijeru i život Carlotte Grisi svjesna je da se još puno toga može istražiti (na primjer ruski izvori) jer poput drugih teoretičara i povjesničara smatra ovu plesačici djelom naše baštine iako napominje: „Nije poznato da je Carlotta nakon odlaska iz Vižinade ikada više posjetila svoje rodno mjesto. Sigurno ga nije zaboravila jer je čitav život isticala svoje porijeklo, noseći sa sobom uspomene na mjesto svog najranijeg djetinjstva“ .
Ilustracije Općina Vižinada i BNF
Piše: Olga Vujović
Povjesničarka umjetnosti i komparatistica književnosti
