Naivna odnosno pučka ili izvorna umjetnost obuhvaća neškolovane likovne umjetnike koji stvaraju neopterećeni pravilima i ograničenjima.
Zahvaljujući susretu slikara/ grafičara Krste Hegedušića s podravskim samoukim slikarima, mladim seljacima Ivanom Generalićem i Franjom Mrazom u selu Hlebinama godine 1930. nastao je umjetnički pokret poznat pod imenom Hlebinska slikarska škola.
Iako su se Generalić, Mraz i ubrzo pridruženi Mirko Virius, kao i pripadnici takozvane druge generacije, razlikovali po likovnom jeziku, postojale su zajedničke komponente (slikanje na staklu, seoske teme, neobične osmišljene perspektive ili likovi) koje su ih svrstavale pod zajednički pojam „naivno slikarstvo“.
Otkrivši popularnost ovakvih slika i isplativost slikanja, mnogi su se podravski seljaci prihvatili kista, što je dovelo do hiperprodukcije i vremenom do opadanja kvalitete. Iako se često sve naivne slikare uvrštava u spomenuti podravski krug, valja usput podsjetiti su neki od najvećih stasali u drugačijem okruženju, poput Ivana Rabuzina ili Eugena Buktenice.
Zahvaljujući „muškom“ društvenom svjetonazoru, često se zanemaruju umjetnice naivnog izričaja, tako da se mnogi više niti ne sjećaju radova jedne od najzanimljivijih i vjerojatno najboljih slikarica, Nade Švegović – Budaj (1951.-2011.), čija je izložba postavljena u Galeriji naivne umjetnosti Hlebine (6. 3.-11. 4. 2021.).
Odabravši dvadeset i osam slika izvedenih uljem na staklu u razdoblju od 1969. („Julino blago“) do 2010. („Zlatno tele“) ,uglavnom pohranjenih u privatnim zbirkama, kao i šest malih glinenih skulptura, autorica prostorne koncepcije, postava i teksta u katalogu Helena Kušenić je uspjela pokazati svu osebujnost slikaričine umjetnosti: njezine teme, kolorit, dramatičnost krajolika i oblikovanje likova.
Živeći u Goli,Švegović – Budaj je počela slikati pod utjecajem slikara Martina Mehkeka , no vremenom je pronašla vlastiti način po kojem postaje prepoznatljiva. Bavi se mitološkim i biblijskim temama (posebno novozavjetnim), ali te „uzvišene“ teme često imaju ljudsko ozračje: oko raspetog Krista ljudi se zabavljaju, u prijetećem krajoliku osamljena žena uživa u košari s hranom, Narcis se prilično neuspješno ogleda u uzburkanom jezeru, a Prometej kao da pokušava „udobrovoljiti“ orla…
Iako je većina slika napučena ljudskim figurama, one su većinom (na ovoj izložbi) malih dimenzija, pa dominiraju uzvitlani oblaci (najčešće tmurni i prijeteći), zastrašujuće litice i mračne šumetine. Posebno mjesto u tom suodnosu ljudi i krajolika zauzima slika „Kupačice“ (2001.) na kojoj dvije ženice stoje skrušeno nasuprot veličanstvenoj prirodi koja ih okružuje i natkriljuje, što slikarica naglašava odabirom boja: vertikali koju čine svijetle boje haljina kupačica i stabla na desnoj strani slike suprotstavljaju se široka ploha tamnog raslinja i tmastih oblaka.
Slikarstvo Nade Švegović Budaj ne pripada naivnom likovnom izrazu (osim po samoukosti i slikanja na staklu), ali bi bilo neuputno „gurati“ ga u bilo kakvu „ladicu“, jer se radi o izuzetnoj slikarskoj pojavi.
Može ju se, dakako, svrstati u slikarice krajolika (koji put je figurativni motiv bio svojevrsna „krinka“), ali nikada krajolik nije bio tema nego odraz duševnog stanja. Jedne profinjene i pomalo nesretne duše.
Piše: Olga Vujović
Povjesničarka umjetnosti i komparatistica književnosti
