18. Vukovarski filmski festival (28.8. – 1.9.2024.) ponudio je i ove godine brojne zanimljive filmove iz podunavskih zemalja, pa kako su među njima bili i kandidati za Nagradu „Oscar“ (u natjecateljskom programu) prikazan je bugarski film „Blagine pouke“ (Urocite na Blaga, 2023.) redatelja (scenarista i produ- centa) Stefana Komandareva (1966.); film je za sada nagrađen kao najbolji film na festivalu u Karlovym Varyma.
Priča o prevarantima koji vrebaju starce kako bi ih (uz njihovu „suradnju“) opljačkali, djeluje tako bliskom da se mogla desiti bilo gdje a ne samo u bugarskom gradu Šumenu (scenaristi su Komanadarev i Simeon Vencislavov).
Umirovljena profesorica Blaga Naumova (70) živi jednoličnim životom, daje lekcije iz bugarskog jezika i štedi novac za grob preminulom suprugu. Ali, jednog je dana nazove policijski inspektor Kolev da bi, uz njezinu pomoć, uhvatio kriminalce koji lakovjernim ljudima na prevaru uzimaju novac.
Ukratko, Blaga bi sav svoj novac (a ima ga podosta jer je prodala neku nekretninu) trebala staviti u vrećicu i baciti ga kroz prozor: u času kada kriminalac dođe po vrećicu, policija će ga uhvatiti (sve je „pod kontrolom“).
Putem mobitela i fiksnog telefona Blagu „instruiraju“ policija i pljačkaš pa ona izbezumljena baca novac kroz prozor (nakon čega sve utihne).
U dobroj vjeri, dolazi drugi dan u policijsku stanicu po novac, ali ubrzo otkriva da je sve bila farsa i da je prevarena (vrlo suptilan režijski postupak, bez puno riječi, samo preko lica policajaca). Nagovorena da ispriča događaj kako drugi ne bi ostali bez novaca, Blaga zahvaljujući tekstu u novinama postaje meta ismijavanja znanaca i, što je posebno bolno, vlastitog sina.
Budući da je ostala bez ušteđevine (instrukcijama slabo zarađuje) a novac joj hitno treba za mužev grob (pogrebnik je „muljator“), ona se, koristeći lažne podatke, preko interneta prijavljuje za posao. Ubrzo shvaća da je postala „mula“ onim istim prevarantima kojima je i sama nasjela, ali to ne izaziva nikakve moralne dvojbe: od prevarenih ljudi uzima novac i pošto odvoji svoj postotak, odnosi ga na dogovoreno mjesto. Sve do jednoga dana…
Bugarska glumica Eli Skorčeva (1954.) decentno i ujedno vrlo upečatljivo prikazuje preobražaj poštene građanke u prevaranticu, osobu bez grižnje savjesti i bez sućuti za okradene ljude. Iako joj se život nije formalno promijenio (osim dugih vožnji od mjesta preuzimanja do mjesta odlaganja novca), vide se promjene u njezinim kretnjama i izrazu lica (odlični krupni planovi) pa nije uopće neočekivano da prevari svojeg „poslodavca“.
Blaga dolazi u usputne doticaje s drugim ljudima (glume Rozalia Abgarian, Gerasim Georgiev – Gero, Ivan Barnev, Stefan Denoljubov) ali Skorčeva ju interpretira tako moćno da film povremeno balansira na granici monodrame.
Jedini Blagin istinski partner je „Spomenik 1300 godina Bugarske“ (visok 52 m, autori Krum Damjanov i Ivan Slavov) postavljen u parku iznad grada (na 450 m nadmorske visine) prema kojem se Blaga često uspinje.
Prizor fragilne starije žene na stubištu monumentalnog spomenika (sjajna kamera Veselina Hristova) kao da ukazuje na preokret u prihvaćanju života , života koji se neće temeljiti na moralnim vrijednostima ali će možda biti lagodniji. Pa ipak, sudeći po zadnjoj sceni, Blagina kalvarija možda tek počinje…
Fotografijr: Svetoslav Stojanov
Piše: Olga Vujović
Povjesničarka umjetnosti i komparatistica književnosti