Sjedeći u tišini i u potpunom mraku na početku predstave „Migracija zraka“ autorice Jovane Zelenović u Zagrebačkom plesnom centru (produkcija UPPU „Puls“ u okviru ZPC-ova razvojno- produkcijskog programa KOREOSPEKTAR 2023., 10.11.) slušam neobičan zvuk i pretvaram se u „vrebača“, jer mogu „preživjeti“ samo ako precizno detektiram izvore i vrste zvukova…
Ova rečenica predstavlja (i tako je valja razumjeti) slikoviti uvod u praćenje jedne uzbudljive predstave u kojoj podjednako važnu ulogu igraju zvukovi, glazba (Luka Čapeta, Jerko Jurin), dizajn svjetla (Toni Modršan) i kostimografija (Ira Rumora, Tina Spahija) kako bi činili okvir koreografiji i izvedbi Jovane Zelenović, Margarete Firinger i Waithere Schreyeck.
Pojavom svjetla napokon vidim izvor „čudnog“ zvuka: krećući se u koloni, njih tri hodaju povlačeći gornji dio stopala po podu i ritmičko ponavljanje, ne samo tog pokreta nego i svih ostalih, potvrđuje težnju zapisanu u programskoj cedulji: „nastojimo utisnuti trag u prostoru u vidu ritmičkih obrazaca (…) ne bi li nastavili odjekivati i nakon što su se dogodili“.
Mada jednako odjevene, plesačice zbog različitih statura (i pigmentacije ) u izvedbu unose zanimljivu različitost, pa tako i jednaki pokreti dobivaju samostalne karakteristike.
Posebno mi se svidio dio kada je tijelo postalo izvorom zvuka, pa su se „povezali“ udarci o njega i pjevanje.
Osmišljena izmjena mraka i svjetla, „divlje“ glazbe i bata koraka, naglašenog disanja i tišine stvorila je neobičnu, ritmički složenu i vizualno lijepu predstavu, pa ako i nije možda naslov sasvim jasan, zahvaljujući nesumnjivoj magiji, to je prilično svejedno.
Fotografije: Nevena Petrovića
Piše: Olga Vujović
Povjesničarka umjetnosti i komparatistica književnosti
