Kada sam planirao put mislio sam kako ću u kontaktima sa ljudima imati prilike neke bolje upoznati, duže se družiti pa sam kupio pet vrećica lavande za poklon. Jednu sam mislio ostaviti u Santiagu.
Igrom slučaja, prije polaska sam se našao sa mojim starim prijateljem, Robertom Pendom. I u razgovoru spomenem ja njemu svoj odlazak na Put svetog Jakova. Malo duže se zadržimo na toj temi, a kada sam spomenuo vrećice lavande, on je predložio da ih uzmem od njega. I meni se upali lampica. Naime, Robert je pomoćnik ministra turizma, a vrećice lavande su pravi mali reklamni adut. Tako sam od Roberta dobio 30 vrećica lavande koje ostavljam na mjestima gdje prenoćim, na njihovim oglasnim pločama ili info pultovima.
Jest da je na Putu svaki gram u ruksaku važan, ali sve vrećice ne teže puno niti zauzimaju puno mjesta. A lijepo mirišu i tjeraju bube.
Moram priznati kako su ljudi oduševljeni kada im dam vrećicu. Kao prvo lijepo izgleda a i lijepo miriše. A ljudi po malim mjestima nisu navikli na takve stvari i zbilja im je drago što imam te vrećice kod sebe.
Tako uz religiozni dio Puta, imam i svjetovni, promidžbu Lijepe naše.
Piše: ivica Bota
